DISCLOSURES je predstava Brune Isakovića premijerno
izvedena u okviru festivala Queer New York International u Abrons Art
Centru. Okupila je američke izvođače različitih životnih iskustava,
spola, dobi, seksualnih orijentacija i odnosa prema tjelesnosti. Kroz
osobne priče, predstava se bavi propitivanjem granica intimnog i javnog,
tjelesnog i emocionalnog, društvenih normi i osobnih predrasuda,
demistificirajući granice privatnosti i nagosti.
Udruga Domino
će producirati i hrvatsku verziju predstave koja će biti premijerno
izvedena na festivalu Perforacije sredinom lipnja 2016. godine te ovim
pozivom na audiciju / radionicu traži izvođače koji će biti dio
ansambla ove verzije predstave.
Poziv je upućen svim
profesionalnim izvođačima (glumcima, plesačima) sa snažnim scenskim
iskustvom. Zainteresirani za projekt trebaju imati opušteni odnos prema
nagosti na sceni i iskustvo rada sa tekstom.
Rok za prijavu: 2. veljače 2016.
Prijava mora sadržavati:
biografiju i kratko motivacijsko pismo (do 500 riječi) i šalje se na artprodukcija.domino@gmail.com (na ime Vera Pfaff). U naslovu prijave molimo da piše: Disclosures audicija – prijava.
Audicija / Radionica će se održati od 12. do 15. 2. 2016. od 10h do 14h. Proces stvaranja će se održati u dva bloka, od 12. do 29.4. i od 30.5. do 15.6.
O PROJEKTU
Svlačiti se i biti nag je intimno iskustvo blisko povezano s nečijom
osobnošću i društvenim normama. Ljudi imaju različite poglede na
golotinju, kako vlastitu tako i tuđu. Ovisno o kulturnom kontekstu,
porijeklu, odgoju, kao i razini inhibicije, na razotkriveno tijelo
reagiramo sramom, interesom, ravnodušnošću ili pak obrambenim mehanizmom
zasićenim predrasudama.
Provučena kroz različite prizme,
interpretacija nagosti i tijela značajno utječe na naše poimanje sebe i
drugih. Kult ljepote je idealizirao tijelo, fine umjetnosti stilizirale,
pornografija ga je vulgarizirala, a religija sakrila. Na različite smo
načine objektivizirali tijelo te je ponekad teško promatrati i
komunicirati o tjelesnosti izvan naučenih normi. Ipak, promatrajući golu
osobu blijede izvori naših pretpostavki i predrasuda. Ne primjećujemo
religiju, socio-ekonomski status, političko opredjeljenje, ugled ili
seksualnu orijentaciju.
Tada nismo skriveni iza brandova, majica sa
sloganima, ogrlica s vjerskim simbolima, uskih traperica, itd.
Svakodnevne razlike nisu toliko očite. Umjesto toga svaki dio našega
tijela nosi svoju priču. Priču o odrastanju, shvaćanju sebe, privatnosti
i svijeta koji nas neposredno okružuje. Svijetu koji nas je formirao i
koji dalje gradimo. Svaki dio našeg tijela možda nosi svoju priču o
ljubavi, nadi, sreći, ranjivosti, razočaranju, frustraciji ili strahu.
Čin svlačenja, presvlačenja i nagosti, kao i čin subjektivizacije
odnosno objektivizacije tijela, se u predstavi koristi kao sredstvo za
te osobne priče kroz koje se značenja kondenziraju i dovode na površinu.
Sve prosudbe koje bi mogle biti donesene na temelju rase, veličine
tijela, dobi ili bilo kojih drugih razmišljanja potaknutih golom istinom
naših tijela, razotkrivaju kompleksne postavke našega društva i potiču
individualna pitanja u svakom gledaocu.
