Predstava “Priroda i društvo”, autorski projekt Maje Sviben, Vedrana
Peternela i Nore Krstulović, premijerno postavljena u subotu navečer u
Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM), konceptualno je zanimljiv spoj
kazališta i glazbe u čijem je središtu pitanje statusa i shvaćanja
intelektualnog vlasništva i autorskog prava u dobu digitalne ekonomije.
Najavljena kao
ambiciozni kazališni projekt koji je osmislio kolektiv SKROZ, režira
Krstulović, a koproduciraju ZKM i HDS ZAMP, predstava je zamišljena kao
glazbeno-scenski kratki tečaj o povijesti autorskog prava i nizu uz
njega vezanih nedoumica u vremenu interneta i mobilnih tehnologija.
Taj
tečaj drže izvođači Anđela Ramljak, Dora Polić Vitez, Edvin Liverić,
Jasmin Telalović, Mia Biondić i Zoran Čubrilo, i to kao niz sličica u
kojima tematiziraju različite aspekte umjetničkog autorskog rada, labavo
povezane imaginarnim društveno-političkim televizijskim magazinom
“Priroda i društvo” u kojemu se postavljaju neka ključna pitanja, te
pokušavaju pronaći odgovori na njih.
Gledatelji,
tako, saznaju ponešto o povijesti koncepta autorskog prava, kako je
nastao i zašto, sve od prvog spominjanja prava zaštite intelektualne
imovine u Italiji 500 godina prije nove ere i vremena kada je ustavom
SAD-a 1787. autorsko pravo prepoznato kao jedan od temelja kapitalizma,
do suvremenog globalnog pokreta za zaštitu autorskih prava.
Glumci
raspravljaju o tome ima li itko pravo monopola nad umjetničkom idejom,
koja je uloga glazbenog producenta, može li se postaviti pitanje
dovoljno visoke zarade umjetnika, te treba li umjetnost biti prepuštena
tržištu ili država treba plaćati njezin razvoj.
Polazeći
od tvrdnje da je intelektualno vlasništvo “nafta 21. stoljeća”, nastoje
demaskirati brojne zablude vezane uz autorski rad, te ukazati na to da
nedozvoljeno ‘skidanje’ umjetničkih sadržaja s interneta predstavlja
određenu vrstu pljačke, jer ne postoji sadržaj koji je besplatan – u
svaki je oblik umjetničkog izražavanja nešto uloženo.
Umjetnost
je investicija, a svaka investicija nosi određene rizike; umjetnik
treba imati pravo na poduzimanje tog rizika ali i na zaštitu od njega,
poručuju.
Iako nastaje kao rezultat mukotrpnog
“proizvodnog procesa”, umjetnost nije roba, a svijet bez umjetnosti,
bez senzibiliteta, bio bi prava pustopoljina emocija i duha. Tim više,
umjetnik nosi golemo breme odgovornosti prema svijetu, jer ono što
stvara ima moć mijenjanja percepcije javnosti, poručuje predstava.
Predstava,
međutim, ne želi biti jednostrana, već nastoji omogućiti jednaki
prostor za argumentaciju i jedne i druge strane, a konačni zaključak o
dosegu prava autora nad njihovim intelektualnim vlasništvom ipak je
prepušten savjesti gledatelja.
Sve je
upakirano u koncept predstave u predstavi koju “režira” Dora Polić
Vitez, a glumci pjevaju i sviraju, glume u reklamama i ulaze u bezbrojne
sitne interakcije koje predstavi daju dinamičnost i šarolikost.
Posebna
je atrakcija predstave to što svaka izvedba ugošćuje po jednu stvarnu
domaću autorsku zvijezdu, koja s publikom dijeli vlastite stavove o
autorskom radu i pravima autora. Premijerna je izvedba za gosta imala
glazbenika Damira Urbana, koji je kazao kako smatra da su konkretno
autorska prava glazbenika u Hrvatskoj dobro zaštićena, te da se kod nas
što se tiče problematike zaštite intelektualnog vlasništva ne događa
ništa što se ne događa i drugdje.
