U subotu, 21. siječnja Drama Hrvatskog narodnog kazališta Split premijerno će postaviti dramu Henrika Ibsena "Neprijatelj naroda"!
Središnji lik drame, dr. Thomas Stockmann (igra ga Elvis
Bošnjak), liječnik u popularnom kupalištu, otkriva da je ono
zatrovano i po život opasno pa predlaže skupe popravke.
No, kao što moralna disciplina zahtijeva određen napor, tako i
čišćenje vode iziskuje i žrtve i ulaganja – na koja zajednica,
predvođena njegovim rođenim bratom, gradonačelnikom Peterom
Stockmannom (Trpimir Jurkić), nije spremna.
Zbog ustrajanja da očisti stvarnu i moralnu kaljužu doktor
Stockmann će biti proglašen neprijateljem naroda, pa i ugroziti
budućnost vlastite obitelji.
Uz Elvisa Bošnjaka i Trpimira Jurkića, uloge tumače: Petra
Kovačić Pavlina kao novinska urednica gospođa Stockmann, Filip
Radoš kao Morten Kill, Stockmannov svekar, Snježana Sinovčić
Šiškov kao gđa Hovstad, Pere Eranović kao Billing, Marjan
Nejašmić Banić kao Aslaksen.
Goran Marković glumi pomorskog kapetana Horstera, Nikša Arčanin i
Andrea Mladinić novinare, a u ostalim ulogama pojavljuju se Roko
Marušić, Mikula Brajnov, Zorana Kačić Čatipović, Davor Pavić,
Anja Ostojić, Luka Čerjan, Maro Drobnić i polaznici dramskog
studija Playdrama.
Dramu je adaptirao Elvis Bošnjak (po prijevodu Koste
Spaića), scenografiju i glazbenu temu osmislila Lina Vengoechea,
a kostime Sara Lovrić Caparin. Oblikovanje svjetla
potpisuje Zoran Mihanović, oblikovanje tona Petar Ivanišević,
jezična savjetnica je Jagoda Granić, a video materijale
realizirao je Rino Barbir.
Elvis Bošnjak osuvremenio je klasičnoga Ibsena, no ono zbog čega
je Ibsen napisao dramu prije gotovo stoljeća i pol, univerzalno
je i vječno pitanje zviždača, čovjeka kojemu se svi rado divimo,
ali koji puno rjeđe pristajemo biti: “Ibsen je na
kraju 19. stoljeća predvidio ono što će se događati u turobnom
stoljeću koje je uslijedilo, i revolucije, i njihove krvave
žetve, i vladavinu masa, i studenske pokrete šezdesetih i
kulturnu revoluciju i seksualnu revoluciju i beznađe koje nas
jede danas, i propast javnog morala i banalizaciju naše ljudske
svrhe i pretvaranje čovjeka u bankovnu karticu, i pretvaranje
medijskog prostora u duhovnu kaljužu, i bešćutni kapatalizam i
jalovi komunizam, i sumrak demokracije, i ekološke katastrofe, i
ispraznost naših žudnji, ali sve to nije ono zbog čega je ovaj
komad velik. Ovaj komad velik je i bezvremen jer je Ibsen za nas
pronašao čovjeka kojeg smo tražili svijećom. I možemo
ugasiti svijeću, ne moramo tragati dalje.
Taj čovjek nam je puno bliži no što mislimo. Taj
čovjek živi u svakom od nas. Treba mu samo dati da živi. Treba se
usuditi biti taj čovjek. Ne tražite tog čovjeka od drugog,
tražite ga od sebe”.
Istim je motivom bila vođena i redateljica Nenni Delmestre kad se
odlučila upravo za ovaj Ibsenov komad u kojem se i on (osjećajući
se i sam kao “neprijatelj naroda” zbog svojeg ranijeg djela
Duhovi), obračunao s licemjerjem kojim društvo najčešće (ne)
prihvaća neugodne istine.
“Centralni motiv ove predstave borba je za opće
dobro. I jedna i druga strana žele opće dobro. Pa gdje je tu
konflikt? Kao i uvijek, konflikt je između morala i interesa,
između istine i ekonomije. Unaprijed znamo da u društvu koje je
orijentirano na profit istina nema šanse
pred post-istinitim. Nema šanse da se ledenjaci ne otope,
nema šanse da klimatske promjene ne uzrokuju velike poplave,
požare, zagađenja, pustoš… Zašto? Ma koliko nas pokušavali
manipulirati post-istinitim znamo da je istinski razlog
profit i samo profit. Pa kad znamo, može li to netko spriječiti?
Neki superheroj? Neki Dr. Stockman? Netko… tko naravno nismo mi,
jer mi unaprijed znamo što će se toj naivnoj budali dogoditi. Što
mi tu možemo osim slijegati ramenima… dok nam voda ne dođe do
grla. Onda će možda biti kasno, možda ćemo biti izgubljeni… ali
što mi tu možemo?”
