Unatoč najavama svih lokalnih medija, u subotu se na svečanost otvorenja nove izložbe u Biogradu na Moru ipak odazvao relativno mali broj posjetitelja.
Šteta, jer riječ je o uistinu zanimljivoj i sadržajnoj izložbi
grafika u svijetu priznate umjetnice Nives Čičin Šain, koja je
upotpunila i osvježila prizemlje Zavičajnog muzeja Biograd na
Moru.
Voditelj Gradske galerije Tonći Jeličić ovim povodom predstavio
je autoricu izložbe čija su osnova slike Gospe, žene i kosa, i
sve to uz jedan dječji, veseliji i razdraganiji dio koji je
smješten na samom ulazu u muzej.
“Pokušali smo napraviti izložbu da bude na nivou grada i
na nivou Nives. Od njene prve izložbe na Hvaru 1983. godine,
preko Splita, Rijeke, Zagreba i Siska, do Omiša i Dubrovnika, u
inozemstvu do Munchena i Tokia, pa preko Šibenika, Visa, Zadra i
Splita, do ove u Zavičajnom muzeju u Biogradu, ovo je njena 39.
izložba. Nives je sudjelovala i na preko 50 skupnih izložbi
u Hrvatskoj i inozemstvu. Istaknuo bih nagradu koju je 2013.
dobila za životno djelo Max Oscar Arnold Art Prize u Neustadt bei
Coburgu, Njemačka. Knjigu koju je napisala “Moj papier mărhé”, za
onog tko se misli baviti s tim, obavezna je i praktična
literatura. Od 1997. i prve radionice u Sarajevu održala je
brojne radionice u zemlji i inozemstvu, posljednju u Turskoj.
Radionice u centru za rehabilitaciju za ljude koji se odvikavaju
od raznih ovisnosti, Cista, Čiovo, samo su neke od
njih.”, nabrajao je Tonći Jeličić.
“Jest da pomažem drugima da se riješim ovisnosti, ali ja
sam velika ovisnica o lijepom, o radu i o umjetnosti. Dakle,
želim vam svima u Novoj godini nešto vrlo slično, da postanete
ovisni o lijepim trenucima, o pomaganju onima kojima možemo
pomoći na bilo koji način. To može biti najsitnije, možemo dati
svoj osmijeh i da uvijek gledamo, koliko god je moguće s
pozitivne strane kad interpretiramo dnevne događaje, jer nikad ne
znamo kad je nešto što vam se loše može dogoditi može postati
dobro ili blagoslov i za nas i za druge ljude. Od srca vam
poklanjam, uz pomoć ljudi koji su me pozvali, ovu izložbu. Ovo je
moj način da širim vedrinu.”, rekla je umjetnica Nives
Čičin Šain.
Spomenula je svoju knjigu “Moj papier mărhé” koja je prevedena na
engleski i njemački jezik i koja je 2007. godine promovirana u
Washingtonu, a potom u Zagrebu, Splitu i Kaštel Sućurcu te
nekoliko rečenica o samoj tehnici opisanoj u knjizi:
“Zašto sam je napisala – jer je rijetkost naći nekog tko
radi na ovaj način, a onaj tko se posluži knjigom može raditi na
ovaj način obzirom da sam tehniku proširila i produbila. Tehnika
je stara oko 2 300 godina i otkriće ove tehnike datira s otkrićem
papira. I kad vidite neke male kutijice, vrlo lagane, a koje
izgledaju bogato, nekakve ukrase iz XVIIIst. kad je riječ o
europskim prijestolnicama, e to je ta tehnika koja je dobila
naziv jer se preko Francuske proširila Europom. Koristila se u
doba rokoko, jer je lagana, primjenjiva za reljefno ukrašavanje
zidova, pokućstva. Nekad se za vezivo koristilo brašno, ali to
kukci vole pojesti. Ja radim s papirom, a kao vezivo koristim
ljepilo za zidne tapete i drvofiks i to je jedna vrst
impregnacije i to životinjice ne vole.
Specifičnost mog načina rada je da ne režem papirnatu
pulpu tj. ne miješam je, ne radim smjesu kao glinu, nego radim u
listovima. Papier mărhé u doslovnom prijevodu znači “sažvakani
papir”. Moja tehnika je meditativna. Namažem kistom stol, pa
stavim nekoliko listova papira, pa namažem kistom list do četiri
sloja i na vrh pripremljenu konstrukciju. To je najčešće
recikliranje nekih uporabnih predmeta koji nam više ne trebaju.
Nadograđujem tako sloj po sloj i to daje čudesne rezultate, nešto
što ne možete istrgati, nešto što je čvrsto i nesalomljivo.
Tehnika je jeftina, prekrasna, ogromne su mogućnosti, lako je za
naučit. Ima zaista široku primjenu i ne morate imati nikakvo
predznanje da biste se počeli time baviti i bude li netko nekada
zainteresiran za organiziranje radionice, ja mogu svoje znanje i
prenijeti.”
Nives Čičin Šain jedna je od rijetkih umjetnica koja papier mărhé
koristi kao osnovni umjetnički izričaj, a sudeći prema
reakcijama, interesa za njene radionice i te kako ima. Publici se
obratio i sam ravnatelj Zavičajnog muzeja Draženko Samardžić,
koji je izrazio zadovoljstvo uspješnom suradnjom s Tonći
Jeličićem i njegovom suprugom koji vode Gradsku galeriju Graf
Art, jer je iz te suradnje nastalo bezbroj izložaba u muzeju
tijekom ovog ljeta i prijašnjih godina. Posebno se osvrnuo na
brojne humanitarne aktivnosti vrsne umjetnice po raznim
rehabilitacijskim centrima te napomenuo kako se njena izložba
može razgledati svakog radnog dana sve do 8. siječnja 2017.
godine.
“Mi danas možemo postati ovisnici o bilo čemu, internetu,
mobitelu, TV-u, prema tome važno je spoznati o čemu je čovjek
ovisan i nastojati tu svoju ovisnost i suzbijati. Naravno da je
kroz umjetničko stvaranje gospođa Nives pokušala socijalizirati i
na neki način rehabilitacijski djelovati na brojne ljude. Naravno
i na nas će tako utjecati kroz svoje umjetničko stvaranje i drago
mi je da 2016. završavamo s jednom ovako reprezentativnom
izložbom grafika i skulptura nastalih jednom uistinu posebnom
tehnikom”, naglasio je Samardžić na kraju uz prigodne
blagdanske želje, dok je izložbu na koncu proglasila otvorenom
Branka Pelicarić s Radio BnM-a. Zvuk saksofona pridonio je
svečanom ugođaju uz prigodni domjenak za posjetitelje.
