"Lampedusa Beach" talijanske dramaturginje Line Prosa monodrama je u režiji Senke Bulić i izvedbi Nine Violić koja će premijerno biti izvedena 11. prosinca u zagrebačkoj Tvornici kulture
Senka Bulić u ovom kazališnom komadu u produkciji svog nezavisnog
kazališta Hotel Bulić tematizira problem migracija u današnjoj
Europi, a figura prognanika, iseljenika, izbjeglice do danas nije
bila tematizirana u hrvatskom kazalištu kao glavna tema
predstave. Tekst je Prosa napisala 2004., a dobio je i dva
nacionalna kazališna priznanja u Italiji
Tematizira potapanje broda pretrpanog izbjeglicama na putu
od bezimene afričke zemlje prema obalama nekog europskog
odmarališta. Kao i većina putnika, utapa se Afrikanka
Shauba. U svom poetskom monologu ona govori o tom prelasku mora,
o pripremama, nadama, putovanju, brodolomu i svojoj smrti. Tekst
nije tek priča o udesu nesretne žene, nego o društvenoj pojavi
današnjeg svijeta.
‘Predstava nas suočava s problemom s čijim se naličjem licemjerno
odbijamo suočiti jer nas dovodi do najdubljih strahova. Izostanak
humanog odnosa još pretvaramo u referendumska pitanja kao u
Mađarskoj, kao da u ljudskoj tragediji vidimo samo mogućnost da
nam netko poremeti komociju. Predstavu nisam radila kao
komemoraciju žrtvama nego kao neku vrstu upozorenja, kao
mogućnost da se zadrži nečije dostojanstvo’, objašnjava Senka
Bulić i dodaje da je odličan tekst predložila upravo Nina
Violić.
‘Bila sam lani na javnom čitanju i tada smo odlučile zajedno
raditi. Otvorila se mogućnost da ponovno surađujemo nakon što niz
godina nismo imale priliku. Bila je to svakako i prilika za moje
nezavisno kazalište da praizvede još jedan važan europski tekst,
da se bavim temom koja na vrlo poetski način govori o najvažnijim
pitanjima našeg vremena. Tomislav Ćurković napravio je
scenu i glazbu, Oliver Jularić kostime, a Nikša
Mrkonjić svjetlo. Moji dugogodišnji suradnici s kojima
uživam stvarati’, kaže.
S Ninom Violić posljednji put je surađivala 2009. u predstavi
‘Evita’ koju nisu zaobišle odlične kritike i
priznanja.
‘Ninu jako volim kao glumicu. Igrala je u nizu predstava koje sam
radila kao producentica i kao redateljica, a nagrađena je za
najbolju glumicu u ‘Eviti’. Ninu sam angažirala i u vrijeme dok
sam vodila kazalište u Gorici, igrala je velike uloge. Volim
njenu slobodu, jedinstvenost. Suradnje nam se, iako ne često,
ipak otvaraju na odličnim tekstovima. Ona je glumica koja ima tu
vještinu i talent da kroz vrlo poetski tekst donese organski
život na scenu’, rekla nam je redateljica koja se i svojim
posljednjim projektom ‘Živjet ćemo bolje’ po romanu Maje
Hrgović u ZKM-u uhvatila u koštac s hrvatskom
stvarnošću.
‘Nikad nisam htjela izbjegavati teme koje se tiču gledatelja, a
koje mnogi zbog procjena o navodnim željama publike za lakšim
sadržajima zapostavljaju i izbjegavaju. Dok sam radila kao
producentica, postavljala sam velike tekstove koji su bili važni
u kontekstu u kojem su postavljani’, zaključuje Senka
Bulić.
Kako se osjeća kao umjetnica i žena koja vodi nezavisno kazalište
u društvu u kojem se danas sve manje cijeni duhovnost?
‘U toj sam poziciji stalno, većinom u slobodnim, nezavisnim
uvjetima. Nisam razočarana, navikla sam da se stvari ili sporo
ili nikako ne mijenjaju, ali htjela sam zato stvoriti svoj
prostor u kojem mogu raditi bez kompromisa. Ovo je sigurno teža
pozicija, u svakom smislu, ali s druge strane nosi mogućnost
slobode koju je u nekim drugim okolnostima teže stvoriti i
zadržati. Naše društvo nažalost postaje sve regresivnije. Činilo
se da se neki dosegnuti stupnjevi slobode ne mogu urušavati,
međutim stvarnost nas demantira. Ljudi izgleda lako odustanu od
ideje slobode’, smatra Senka.
