Eros i tanatos. Ljubav i smrt. Puna dva sata smijeha i suza, dva sata s jednom od najpomaknutijih obitelji - muškarcima obitelji Topalović
Sinoć se u zadarskom kazalištu tražilo mjesto više. A kako i ne
bi, kada su nam u goste stigli sjajni glumci Kazališta Kerempuh s
fantastičnom predstavom “Maratonci trče počasni krug”.
Eros i tanatos. Ljubav i smrt. Puna dva sata smijeha i suza, dva
sata s jednom od najpomaknutijih obitelji – muškarcima obitelji
Topalović.
Svaka je obitelj nesretna na svoj način, no nesreće i spletke u
obitelji Topalović koje oslikavaju onu balkansku mudroliju na
sjajan je način iz djela srpskog dramatičara Dušana Kovačevića
adaptirala Iva Milošević.
Već pri samom spomenu naslova komedije ˝Maratonci trče počasni
krug˝ javljaju se brojne asocijacije. Možda je manje poznata
činjenica da je filmu prethodila drama koju je Kovačević
napisao na trećoj godini studija dramaturgije (´72.). Ona se
uskoro zatim postavlja u Ateljeu 212 u režiji Ljubomira
Draškića, a nepunih deset godina kasnije Slobodan Šijan prema
njoj režira legendarni film
Najstarijeg Topalovića Maksimilijana glumi Vilim Matula,
Aksentija Elizabeta Kukić, Milutina Nikša Butijer, Lakija Hrvoje
Kečkeš, a najmlađeg Mirka Luka Petrušić.
Kristina je Maja Posavec, Đenka Đavo Tarik Filipović, Bili Piton
Filip Detelić, Olja Mia Anočić-Valentić, a Pregažen čovjek Ivan
Đuričić.
Mirko Topalović volio bi pisati i putovati svijetom sa svojom
nježnom djevojkom Kristinom, ali sve se urotilo protiv njega,
umire najstariji član obitelji, Pantelija, i bit će prisiljen
pridružiti se onome što mrzi – pogrebnom ”biznisu” kojega
njegova obitelj iz generacije u generaciju obavlja i više nego
uspješno.
Obitelj je to koja se bez imalo skrupula odnosi prema svima oko
sebe, ništa im nije sveto, a u kojoj mjeri, pokazat će se kasnije
u predstavi… Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti,
jedan je od upečatljivih zaključaka sa scene.
Ova crnohumorna melodrama ujedno je i društveno-politička satira,
a odličnan izbor glumaca za pojedine uloge čini je izuzetnom.
Posebno bi istaknula Elizabetu Kukić koja u ulozi Aksentija
jednostavno osvaja publiku od prve minute.
Tu je dakako i neprepoznatljiv Vilim Matula, svojevrsna verzija
Njegove visosti Broja 1 (grupa TNT), ali bez važnih monologa.
Nikša Butijer solidan je kao Milutin, kao i Hrvoje Kečkeš u ulozi
Lakija, Mirkovog oca.
Tarik Filipović nesumnjivo uživa u ulozi bistrog zavodnika, a
Maja Posavec kao Kristina u početku je nevini cvijetak, da bi
kasnije čak i progovorila na sceni. Mia Anočić Valentić igra
sluškinju obitelji koja je sve svoje žene – pokopala!
Odvratnost obitelji Topalović redateljica je odlično
demonstrirala upravo u scenama sa ženskim likovima, pa tako
silovanje prolazi bez ijedne riječi, Kristina zapravo uopće i ne
govori, jedva je se čuje i kada je Mirko ubija.
A njegova transformacija koju mu je pružio Luka Petrušić zaista
je impresivna – od šmokljana do frajera, od luzera do
ubojice.
Ivan Đuričić je nesretnik kojega Topalovići jedne noći pregaze na
cesti i odlučuju se na, a što drugo nego, likvidaciju leša!
Dijalozi su ono što predstavu definitivno čini ”punim pogodkom”
i ona i danas korespondira s vremenom; nenametljivost
scenografije i bizaran glazbeni background tu su da podcrtaju
samu priču; priču koja liječi smijehom.
“Smrt je prijelazna bolest”, kaže Aksentije, a nažalost,
predstava pokazuje da je u određenim okolnostima prijelazna
bolest i samo Zlo.
“Maratonci” su završili u stripu, mjuziklu, pa čak i operi –
očito s eformula Dušana Kovačevića pokazala uspješnom. A zadarska
publika ansambl Kerempuha i te gadne, gadne Topaloviće nagradila
je iskrenim aplauzom!
