Humorna melodrama “Filumena Marturano” talijanskog dramatičara Eduarda
De Filippa, premijerno postavljena u subotu u zagrebačkom Gradskom
dramskom kazalištu Gavelli, inteligentna je poruga društvenim
konvencijama uobličena kao lagana predstava na razmeđi romantične drame i
komedije, a u režiji Dražena Ferenčine donijela je vrsna glumačka
ostvarenja Anji Šovagović Despot i Draženu Kuhnu.
Zabavnu i veselu predstavu
o dubokim i teškim društvenim temama premijerna je publika dočekala
snažnim aplauzom za glumce i autorski tim, a poseban su aplauz dobili
Šovagović Despot i Kuhn, za dobro uigran dvojac antiheroine Filumene i
njezina tragikomičnog odabranika Domenica.
De Filippov tekst napisan 1946. klasična je lagana ljubavna komedija
linearne fabule i jednostavnog zapleta: Filumena, bivša prostitutka,
nakon 26 godina zajedničkog života s bogatim nasljednikom Domenicom
Sorianom, odlučuje se poslužiti trikom kako bi svojeg odabranika
natjerala da njihovu vezu konačno ozakoni.
Po De Filippovoj je drami Vittorio De Sica 1964. snimio filmsku
uspješnicu “Brak na talijanski način” sa Sophijom Loren i Marcellom
Mastroiannijem u glavnim ulogama.
Filumena glumi da je na samrti a Domenico, misleći da će ona ionako
umrijeti pa brak neće ni biti važeći, pristane na ženidbu. No, ona potom
naglo živne, sasvim zdrava, odlučna preuzeti konce svojega života, i
Domenicova domaćinstva, u svoje ruke.
Iako je brak iznudila na prevaru, Filumena nije prevarantica, jer
ona se samo izborila za ono što joj s pravom pripada – godinama je, dok
se Domenico okolo zabavljao, sama vodila sve njegove poslove i
upravljala kućom. U trenutku kad je shvatila da bi 52-godišnjeg Domenica
njegova staračka taština mogla odvesti u krilo znatno mlađe Diane,
odlučila je poduzeti sve kako bi to spriječila.
De Filippo je svoju heroinu obdario nizom plemenitih osobina: naime,
ona sve to ne čini zbog sebe, već želi, prije nego to bude kasno, dati
‘dobro ime’ trojici sinova koje je tijekom godina rodila i u tajnosti
othranila, a koji ne znaju tko im je majka.
Jedan od njih je Domenicov sin, no ona do kraja odbija reći koji,
jer želi da ih Domenico ili prihvati svu trojicu ili niti jednoga,
znajući kakav bi raskol među njima nastao kad bi jedan bio tretiran
drugačije od ostale dvojice.
Filumena je inteligentna, oštroumna i još uvijek lijepa, no najviše
od svega, izravna i slobodna od bilo kakve prijetvornosti: priznaje da
je brak iskamčila na prevaru, priznaje Domenicu postojanje sinova i,
shvativši da se nikoga ne može prisiliti na nešto što taj ne želi, daje
mu razrješenje od iznuđenog braka, te odlazi.
Dajući bivšoj prostitutki ulogu moralne vertikale De Filippo je
stvorio eponimičku heroinu: nepismena, potekla iz dubokog siromaštva,
žena koja se teško probijala kroz život a da pritom nije izgubila ništa
od svoje dobrote i poštenja, Filumena je otvorena poruga nametnutim
moralnim konvencijama društva, osoba koja unatoč svojim “grijesima” ima
svako pravo hodati visoko uzdignute glave.
S druge je strane Domenico, napolitanski nasljednik, gospodin, vrh
društvene ljestvice, koji čitav život samo troši novac i zabavlja se,
bez ikakvog osjećaja dužnosti prema drugima, osim uobičajenih
konvencionalnih obveza izdržavanja pokojeg siromašnog rođaka ili
obiteljskog prijatelja koji se uvijek nađe u blizini.
On je utjelovljenje beskorisne, amoralne buržoazije koja misli da
joj sve samo po sebi pripada, a situaciju koju ne može kontrolirati
doživljava isključivo kroz prizmu bijesa zbog povrijeđenog ponosa,
srušenog autoriteta i ugroženog društvenog ugleda.
No, sve je to prikazano s humorom, a u Ferenčininoj režiji i uz
blagi dodir fantazmagorije, interpolacijom sadašnjosti i prošlosti
naglim ubacivanjem u prizore scenskih slika pomalo makabrična
osvjetljenja i malo pomaknuta ozračja.
Šovagović Despot i Dražen Kuhn osvajaju kao neočekivani ljubavni par
ponosne prostitutke i muškarca u zamci; Šovagović Despot Filumenu je
izgradila kao fini spoj cinične snage i humorne topline, a Kuhn je
izvrstan kao lik dandyja koji se prvi puta u životu našao u situaciji u
kojoj je prisiljen razmišljati o svojim osjećajima.
Predstava je režirana pomalo i kao farsa, uz karikirane glumačke
dionice pretjerana patosa, prenaglašene gluposti i elementima lakrdije, a
poseban šarm predstavi daje glumački pokret koji imitira tipičan govor
tijela temperamentnih talijanskih južnjaka.
Trojicu komično međusobno različitih sinova igraju Nenad Cvetko
(Umberto, novinar i pisac bez ambicija), Amar Bukvić (Riccardo, vlasnik
trgovine muškim košuljama i veliki zavodnik) i Nikola Baće (Michele,
dobrodušni vodoinstalater i otac četvero djece).
Ljubavnicu Dianu senzualno i prepredeno glumi Anja Đurinović, Perica
Martinović je stara sluškinja Rosalia, Zoran Gogić besposličar na
trajnom uzdržavanju kod Domenica, Natalija Đorđević budalasta sobarica
Lucia, Đorđe Kukuljica uštogljeni odvjetnik, a Ivan Grčić svećenik.
Scena Stefana Katunara imitira elegantni barokni dvorac visokih
zidova načičkanih slikama konja, kojim dominiraju tri golema kristalna
kandelabra. Atmosferu Napulja, gdje se sve odvija, evociraju i vesele
napolitanske pjesme.
Na kraju, sve se sretno svrši; shvativši da ne može živjeti bez
Filumene, Domenico je oženi, ovaj put ‘za stvarno’, te svu trojicu
sinova prihvati kao svoje, pa tako još jednom dobro pobijedi zlo, a
prava ljubav pokaže se jedinom pravom vrijednošću u životu.
