Radnja
Mletačkog trgovca događa se u svijetu zasićenom trgovinom i novcem,
svijetu mletačkog 16. stoljeća koji izgleda kao da će svakoga časa
propasti ili barem uništiti brojne ljudske sudbine. No, kako je taj
svijet to čvršći što više ljudskih sudbina uništava ili prijeti da će
uništiti, što nam je drugo činiti nego opisivati naše trajne, pa dakle i
današnje muke zemaljske.
Jer, svejedno je posuđujemo li – kao Bassanio koji želi Porziju – za
vjenčanje, za kupnju stana ili zdravlja, ili za povrat dugova koje smo
već skrivili. Svaki smo put iznova pred istim zidom: “Kolika je snaga
novca, tolika je moja snaga…” I pred takvim smo zidom sve dok ne
odlučimo suprotstaviti mu se, pa i razbiti ga. A to hoćemo li biti
nagrađeni s još više novca ili svijetom koji bi financijsku koprenu već
jednom trebao skinuti s očiju, to je već priča za Trgovca u svakome od
nas.
Premda ga mnogi smatraju redateljskim čarobnjakom, Aleksandar Ogarjov
u Mletačkom trgovcu sigurno neće ponuditi ni jedno gotovo rješenje, ali
zato zacijelo hoće lepezu duhovno-scenskih izazova u koje je ne samo
upregnut cio dramski ansambl HNK Split, nego su još i dvije glavne
uloge, Židova Shylocka i trgovca Antonija, povjerene Ozrenu Grabariću i
Elvisu Bošnjaku.
SUD – PRAVDA – APSURD
Svijet shakespearovske Venecije raznovrstan je i slojevit. On kao u
krugovima zahvaća i razmatra odnose između spolova, potom obiteljske, a
onda i šire društvene odnose. Kako su svi ti odnosi izrazito često i
konfliktni, to je i sudnica čestim mjestom njihova rasplitanja. No,
pravo je pitanje tragedije što je zapravo sudnica, što sudište, a što
ljudski sud?
Sva obličja pravednosti, u koje se sud pokušava odjenuti, redovito mu ne
pomažu dosegnuti pravednost. Sve relativnosti zakonâ, njihova
razumijevanja i manipuliranja njima, uzrokuju da su prizori suda kod
Shakespeara zapravo prizori teatra apsurda.
Naravno, prije, za vrijeme i poslije suda, cijelo to ljudsko vašarište,
prepuno je izvanrednih dijaloga, istančanog humora i razotkrivajućeg
gnjeva, no dva se lika – Shylock i Porzia – ipak opiru toj usisavajućoj
spirali apsurda. Oba ta bića nose u sebi potencijal apsolutnog
razumijevanja: i vjernosti, i ljubavi.
