“Ana i Ona” naziv je predstave čijom je premijerom sinoć u zadarskom Kazalištu lutaka započela umjetnička revija pod nazivom “Nosi se Teatro Verrdi”.
Riječ je o monodrami koju je ponijela glumica Kazališta lutaka Zadar Vjera Vidov, uz asistenciju Ive Burčul, Staše Aras, Bojana Gagića, Gorana Škofića i Juraja Arasa.
Akteri nezavisno kulturne scene u Zadru okupili su se tako sinoć u Kazalištu lutaka, a sama predstava bila je postavljena na najintimniji mogući način – publika je sjedila okupljena oko glumice, imajući tako bolji uvid u njezine transformacije.
Scenski pokret Vjere Vidov zaslužan je za cjelokupni dojam koji ova monodrama ostavlja na gledatelja – njezine suptilne i agresivne promjene tijela, lica, stanja.
Na sceni tako pratimo – nazovimo je Ženom – koja na početku kaže kako bi se mogla zaljubiti, a onda kreće pad u ponor njezine vlastite autodestrukcije.
Naime, ona je žrtva vlastite prošlosti i činjenice da se još nije zaista suočila sa svojim demonima. Vadeći milijun stvari iz kartonskih kutija i asocirajući tako gledatelja na činjenicu da svi mi u nekom podrumu ili na tavanu imamo kojekakve kutije uspomena,
Sam tekst vrlo je poetski definiran, a Vjera Vidov kaže kako se radi o poprilično autobiografskom projektu – utoliko težem za izvedbu, poput suočavanja s vlastitom traumom…
Vjera Vidov na sceni nekoliko puta ponavlja kako se ne može usmjeriti život u smjeru sve dok se ne pomirimo s prošlošću.
Ona očajno želi početi iz početka, ali je u tome sprečavaju slike prošlosti i propale ljubavi, ona pliva na golemom valu samosažaljenja koji je gura sve dublje i dublje i ne dozvoljava joj da dođe do toliko željenog samoostvarenja.
Ne može se otići iz vlastitog života…ili ipak može?
