Festival svjetske književnosti (FSK) nakladnika Frakture ugostio je u
petak u Zagrebu njemačku spisateljicu, glumicu i kazališnu redateljicu
hrvatskoga podrijetla Adrianu Altaras i hrvatsku književnicu Julijanu
Matanović u razgovoru o umjetničkim preokupacijama i književnim temama
kojima obje autorice hrabro zadiru u često osjetljiva pitanja naslijeđa i
identiteta.
“Što se tiče naslijeđa, tu
ne možete ništa učiniti; to vam je na neki način poklonjeno”, kazala je
Altaras gostujući u ove godine inauguriranom festivalskom programu
“Dvostruki portret” u Dvorani Mueller Kina Europe.
Kada je bila dijete, ta joj je spoznaja bila strašna, no potom su
joj umrli roditelji i “ostavili iza sebe cijeli svoj bogati život,
prepun iskustava”. “Tada sam pomislila da ta, njihova Europa mora ostati
na neki način sačuvana. U tome se smislu osjećam i kao kronistica”,
naglasila je Altaras.
Matanović je napomenula kako ona također u svojim romanima u velikoj
mjeri poseže za autobiografskim jer smatra “da svaku priču treba
zaslužiti, da treba imati za nju osnovnu emociju”. “No, ja nemam veliku
obiteljsku povijest, već sam morala izmisliti svoju vlastitu prošlost
koju sam potom stavljala u koordinate velike povijesti”, istaknula je.
Altaras je rođena 1960. u Zagrebu u židovskoj obitelji, čiji su
članovi bili u partizanima, no obitelj je kada je autorica imala četiri
godine, zbog političkih progona bila prisiljena napustiti
komunističku Jugoslaviju i emigrirati prvo u Italiju, a potom u
Njemačku. Obitelj i danas vodi bitku za povrat imovine koja joj je za
vrijeme Jugoslavije oduzeta, iako im je nova država, Republika
Hrvatska, priznala vlasništvo i unatoč postojanju međudržavnih sporazuma
između Njemačke i Hrvatske o povratu oduzete imovine.
U svojim se romanima bavi osjetljivim pitanjima židovskog identiteta
kojima pristupa uz dosta autoironije i humora, nastojeći pronaći
ravnotežu između tradicije, sjećanja i vlastite suvremenosti.
Julijana Matanović istaknuta je književnica i sveučilišna
profesorica. Za svoj književni i kritički rad nagrađena je brojnim
nagradama. Proza joj je prevođena na slovenski, njemački, slovački,
češki, ukrajinski, makedonski i bugarski jezik. Napisala je više od
dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika.
Preispitivanje obiteljske povijesti
Altaras je hrvatskim čitateljima poznata po autobiografskom romanu
“Titove naočale: povijest moje naporne obitelji” (2011.), u kojemu piše o
roditeljima koji su preživjeli logore i rat u partizanima, da bi iz
Jugoslavije Josipa Broza Tita, morali pobjeći zbog političkih progona.
Roman je u Njemačkoj postigao ogroman uspjeh i prodan je u stotinama
tisuća primjeraka. Prema romanu je 2014. snimljen i dokumentarni film u
režiji Regine Schilling.
Na hrvatskome je objavljen u izdanju nakladnika Mozaik knjiga, te u
prijevodu Branke Grubić, koja potpisuje i prijevod njezine najnovije
knjige “Dojča: ispovijest jedne židovske majke” (2014.), također
objavljene u izdanju Mozaika knjiga.
Autorica je istaknula kako je knjigu “Titove naočale” napisala nakon
što je shvatila da je priča koju je njezin otac volio prepričavati o
tome kako je određenog dana popravio Titove naočale – nevjerodostojna,
jer Tito tada uopće nije nosio naočale.
“To me nagnalo da se zapitam o našoj obiteljskoj povijesti. Počela
sam preispitivati ono na što sam u njoj naišla, pa sam odlučila nešto o
tome i ispripovijedati”, kazala je, otkrivši kako je “80 posto te priče
točno, a ostalo sam izmislila”.
I njezin je drugi roman “Dojča” autobiografski, no u njemu se ne
bavi obiteljskom poviješću već sadašnjošću svoje suvremene njemačke
obitelji, pišući o sebi, svojem suprugu Nijemcu, skladatelju klasične
glazbe, te sinovima pubertetlijama. Knjiga je najavljena kao očaravajući
portret židovsko-njemačke sadašnjosti prepun tragikomičnih priča o
sukobima identiteta i vjere.
Govoriti o prošlosti radi sadašnjosti
“U toj se knjizi radi o odnosima Židova i nežidova u jednoj
obitelji, mojoj obitelji. Palo mi je na pamet da odnosi unutar nje
odražavaju šire društvene odnose Židova i Nijemaca u suvremenoj
Njemačkoj i da bi pisanje o tome moglo imati širega, društvenog smisla”,
kazala je Altaras.
“Postoji taj jedan sram Nijemaca prema Židovima koji ih je potaknuo
da rade stvari koje su pomalo neugodne, pa i zastarjele. Zato sam
odlučila tu priču ispričati na jedan drugačiji način”, dodala je.
Središnji sukob u knjizi je odnos oca Nijemca, katolika, i sina
Davida, koji se u svojoj pubertetskoj potrazi za identitetom smatra
stopostotnim Židovom. Naslov se odnosi na sinovljevu pobunu protiv oca,
kojega redovito posprdno naziva “Hej, Dojča!”.
U knjizi se maksimalno držala istine, kazala je Altaras, jer je
očekivala da ako ona bude govorila istinu – onda će to činiti i drugi,
iako ipak nije ispripovijedala baš sve intimne pojedinosti. Na knjigu je
njena obitelj različito reagirala a stariji je sin rekao da mu ta
knjiga predstavlja neku vrstu poklona, jer – “kad čovjek ima uopće
priliku saznati sve o svojoj obitelji ispripovijedano na takav
način(?)”.
isanje je svakako imalo za nju pomalo terapeutski učinak,
napomenula je, “no, možda je to terapija za sve nas”, u smislu
suočavanja s prošlošću kroz književnost.
“Ako ne pogledamo povijest, ne moramo poduzimati ništa dalje jer
ćemo se onda uvijek iznova vraćati na početak. Mislim da se povijest
isto može dobro ispripovijedati ako to učinite s puno humora. Tada ljudi
neće ni vidjeti koliko su stvari o kojima govorite strašne, a svejedno
ih treba napisati, ne samo radi prošlosti, već i radi sadašnjosti “,
poručila je.
Idući tjedan u Splitu i Starom Gradu na Hvaru
Altaras je u Hrvatsku došla kao gošća književnoga festivala, no ona
je istaknuta glumica i redateljica, dobitnica Srebrnog medvjeda za glumu
na Berlinskom filmskom festivalu. Glumu je studirala u Berlinu i New
Yorku i od 1983. godine glumi u mnogim filmovima za kino i televiziju.
Međunarodnu popularnost donijela joj je 2010. njezina scenska
interpretacija zbirke intervjua o seksualnim iskustvima žena “Vaginini
monolozi” američke autorice Eve Ensler.
Od 1990. redovito postavlja predstave u njemačkim kazališnim i
opernim kućama. Surađivala je sa Shoah fondacijom Stevena Spielberga, a
2002. postala je umjetnička ravnateljica Židovskih dana kulture u
Berlinu. Trenutno postavlja operu Jaquesa Offenbacha čija će premijera
biti ove jeseni, te radi na knjizi kratkih priča koja bi trebala biti
objavljena idućeg proljeća.
Zahvaljujući širenju festivalskog programa na Split, osim
zagrebačke, s Altaras će se imati priliku susresti i splitska publika, i
to u srijedu 14. rujna u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Dan
kasnije, u četvrtak, u suradnji s Goethe Institutom, Altaras će se imati
priliku družiti i sa svojim čitateljima u Starom Gradu na Hvaru.
