Velika retrospektivna izložba Ignjata Joba “Vatra Mediterana”, koja se
otvara 13. listopada u zagrebačkog Galeriji Klovićevi dvori, u
kronološki i tematski koncipiranom postavu predstavit će stvaralaštvo
tog istaknutog hrvatskog slikara koji se, kao nijedan drugi dotad,
posvetio mediteranskim motivima.
Osamdeset godina od
umjetnikove smrti i devetnaest godina od posljednje retrospektive u
zagrebačkom Umjetničkom paviljonu, javnosti se podastiru i dosad
nepoznata djela iz opusa jednog od najznačajnijih slikara hrvatske
moderne umjetnosti, pronađena u brojnim muzejima, galerijama i privatnim
zbirkama.
“Kada sam radio njegovu zadnju retrospektivu mnoge mi stvari nisu
bile dostupne i nisam imao načina doći do arhivske građe, pa sam zadnjih
dvadeset godina nastavljao raditi i krenuo u nova isčitavanja njegovog
djela”, rekao je autor izložbe Zvonko Maković, koji je uoči otvorenja
proveo novinare po izložbi.
Izložbu je zamislio kao “rekapitulaciju Joba” nakon dugogodišnjeg
istraživanja koja su donijela i nove informacije koje je dobio kroz
osobni arhiv slikara i njegove obitelji, a koncipirao ju je s jedne
strane kronološki, a s druge tematski.
“Zadržao sam najklasičniju shemu kronološkim redom, od najstarijih do
njegovih posljednjih slika, od crteža s Akademije do samoga kraja, dok
smo tematski zahvatili ključne dijelove njegova opusa, osobito iz
razdoblja od 1932. do 1935. kada nastaju posljednje slike”, objasnio je.
Maković je najavio da će javnost imati priliku vidjeti neka nova
njegova djela, primjerice iz beogradskog Muzeja suvremene umjetnosti
dolaze četiri slike, od kojih dvije nisu u Zagrebu prikazane najmanje 60
godina, poput slike “Luđaci” iz 1929. kao središnjeg djela njegova
opusa, te “Ribe, ribe” poznate i kao “Riblja pijaca” iz 1927. s kojom
završava dvadesete godine i uvodi u ono što je bilo ključno tridesetih.
S izložbe koja od dvjestotinjak njegovih poznatih slika predstavlja
njih stotinjak slika, izdvojio je niz slika nastalih tridesetih godina i
zadnjih godina života, kada je intenzivno slikao. “U grozničavom
stanju, bolujući od tuberkuloze koja se tada razbuktava, radi svoje
posljednje slike, među kojima su i remek-djela poput ‘Turnanje vina’ ili
‘U krčmi’, napomenuo je.
Važan dio opusa su portreti i aktovi, među kojima se ističu portret i
akt Lize Križanić, supruge Jobova bliskog prijatelja, poznatog
karikaturista Pjera Križanića. Nakon što su bili zadovoljno portretom
napravili su akt, koji se danas čuva u Galeriji u Bolu, a koji je
zanimljiv i zbog toga što je na njegovoj poleđini sakriven Jobov
autoportret.
Za Jobovo je stvaralaštvo ključan bio njegov boravak u duševnoj
bolnici, gdje je završio pretvarajući se da je lud kako bi izbjegao
zatvor. Ondje je bio okružen pravim bolesnicima, što je utjecalo na
njegov život i rad – iz tog perioda bitan je crtež “Luđaci u dvorištu”
iz 1921. te jedno od njegovih prvih velikih djela, “Luđaci”
(1929./1930.).
Uz niz djela koja se prvi put prikazuju na izložbi zanimljivo je i da
će se prvi put nakon dugo vremena spojiti dvije slike s motivom
Lumbarde na Korčuli “Velika glavica I i II” nastale početkom tridesetih
godina.
Izložba će potvrditi njegov već visoki status
“Ignjat Job visoko kotira u povijesti umjetnosti, muzejima i
galerijama i privatnim kolekcijama, nitko ga nikada nije osporavao i
uvijek je visoko kotirao, no mnoge su stvari dosad bile nepoznate i kao
svakog umjetnika treba ga iznova iščitavati”, istaknuo je Maković,
dodavši da se tom izložbom njegov zasluženo visoki status potvrditi.
“Htjeli smo ga vratiti na njegovu ishodišnu točku, na Mediteran, jer
nijedan drugi slikar nije bio toliko zaokupljen Mediteranom niti je tako
strasno ponirao u njega kao Job”, ustvrdio je Maković. “U razdoblju od
1925. do 1927. kada je živio u Srbiji, neprestalno slika prizore iz
malih dalmatinskih mediteranskih mjesta, emocionalno i mentalno i tada
je bio u Mediteranu, a život u izolaciji u Srbiji bio mu je
nepodnošljiv”.
Iako je Job jedan od hrvatskih umjetnika čija se djela nalaze na
crnom tržištu Maković kaže kako ga nije lako falsificirati kao što mnogi
misle. “Ljudi misle da je jednostavno falsificirati nekoga tko ima
slobodnu gestu, no gesta je ključna šifra takvoga slikarstva”, rekao je.
Ignjat Job (1895.– 1936.) rodio se u Dubrovniku gdje je pohađao
osnovnu školu i gimnaziju i odakle 1917. odlazi na umjetničku akademiju u
Zagreb. Tamo stječe prve afinitete koji će utjecati na njegovu kasniju
umjetnost, od El Greca, Goye, do Van Gogha i Muncha, no zbog neredovitog
pohađanja nastave 1920. je izbačen s akademije.
Potom odlazi u Italiju gdje nastaje nekoliko prvih ozbiljnijih slika,
te se ponovno vraća u Dubrovnik i Zagreb, a potkraj godine odlazi za
Beograd, gdje upoznaje studenticu filozofije Živku Cvetković s kojom se
ženi i u ljeto 1924. dobivaju kćer Cvijetu. Već 1925. oboljeva od
tuberkuloze, zbog čega s obitelji seli u selo blizu Aleksinca, gdje
nastaju slike tzv. minijaturne faze u kojima prevladavaju motivi iz
Jobova rodnog mediteranskog podneblja. U to se podneblje napokon vraća
1927., najprije u Vodice kraj Šibenika, a potom i u Supetar na Braču
gdje započinje najplodnije Jobovo stvaralaštvo.
Ravnatelj Galerije Klovićevi dvori Antonio Picukarić istaknuo je kako
Jobova retrospektiva predstavlja ono što se promišlja da Klovićevi
dvori jesu i “ono po čemu su oni našli svoje mjesto u kulturi Zagreba i
Hrvatske”. “Ovakvi autori, umjetnici i postav čine Klovićeve dvore
mjestom na koje vraćamo publiku i imamo stalno publiku”, dodao je.
Izložba Ignjata Joba, kojoj je kustosica Iva Sudec Andreis, bit će otvorena do 8. siječnja iduće godine.
