Zoran Ferić, Drago Glamuzina, Ivana Rogar, Olja Savičević Ivančević i
Slobodan Šnajder finalisti su Nagrade Janko Polić Kamov koju će Hrvatsko
društvo pisaca dodijeliti 17. studenoga.
Finaliste za nagradu koja će se dodijeliti treći put, na dan piščeva
rođenja, između 91 pristiglog naslova odabrao je stručni žiri u kojemu
su Nikola Petković, Jadranka Pintarić i Boris Postnikov.
Zoran Ferić među finaliste je ušao s romanom ‘Na osami blizu mora’
(V.B.Z, 2015), strukturiranim ‘kao planina s proplankom čiji narativni
epicentar čitamo u najdužoj i ‘najozbiljnijoj’ priči/poglavlju ‘Snjegovi
Kilimandžara’. Ferić u romanu govori ‘o pukotinama u odrastanju, o
poimanju zrelosti kao sustavnom gubitku iluzija, ljepoti djetinjstva,
čarima galebarenja, propustima forenzike, zbrajačima učinaka životâ svih
‘epizodista’ u nizu mikronarativa u kojima maestralno rabi načelo
kreativnog ataka dijelom na cjelinu’, navodi se u priopćenju.
‘Everest’ Drage Glamuzine (Fraktura,
2016) čvrsto je strukturirana ‘knjiga svih nas’, ‘knjiga koja možda
otkriva samu bit pjesništva’, ističe se. ‘Kada ti pjesnik stihovima koje
čitaš, ispred očiju razmakne tanku koprenu koja ti, tako odmaknuta,
otkrije i ono što si sam godinama slutio da gledaš i da pritom o tome
nešto znaš, ali to nisi umio imenovati. I to ti se tada vrati kao
bumerang’, dodaje se u priopćenju HDP-a.
Priče Ivane Rogar objavljene u knjizi ‘Tumačenje snova’
(Durieux, 2016), ‘suptilne su i neobično sugestivne u isti mah’.
Autorica, navodi se u priopćenju, ‘konstruira svoj književni svijet kao
raspršeni puzzle ženskoga/ljudskog iskustva
postsocijalistički rasturenog srednjeklasnog života u velikom gradu.
Povezane dojmljivim lajtmotivom krvarećih desni, njezine priče
transformiraju naizgled dobro poznate emocionalne krize i psihičke
probleme – poput straha od otkaza, anksioznosti ili poremećaja prehrane –
u motive šireg, potmulijeg beznađa’.
Drugi roman Olje Savičević Ivančević ‘Pjevač u noći’
(Sandorf, 2016) vrhunac je zrelosti i kompleksnosti njezina proznog
opusa, ističe se. ‘Roman o ljubavi koji preispituje žanr ljubavnog
romana, roman o sjećanju koji se zaboravu suprotstavlja pisanjem, roman o
pisanju koji dovodi u pitanje društveni kontekst i ontološki status
napisanoga’, navodi žiri.
Roman ‘Doba mjedi’ Slobodana Šnajdera žiri ocjenjuje
kao veliki roman ‘koji zahvaća život u njegovoj bítī, brojnim
pojavnostima, nastajanjima i nestajanjima’. Ta ‘saga o njemačkim
doseljenicima u Slavoniju, u vrijeme Marije Terezije, koja počinje na
riječnoj splavi, što plovi prema Transilvaniji – kako misle oni koji su
se na nj ukrcali – prerasta u veliki obračun s poviješću, općom i
pojedinačnom, napisanom i zatajenom, ‘obračun’ s onim pojedincima koje
nosi matica i onima koji joj se ne prepuštaju’, stoji u priopćenju
HDP-a.
