Tko o čemu, Julijana Matanović i Pavao Pavličić o čitanju i pisanju! Još jedna sjajna večer u Gradskoj knjižnici Zadar je iza nas, s gostovanjem naših poznatih književnika čija djela Zadrani vole. O tome dovoljno govore "pečati" s poleđina knjiga.

Posebna prilika - 70 godina Gradske knjižnice Zadar s posebnim gostima! Jako je lako prepustiti se ovom paru koji o pisanju i književnosti govori bez imalo suzdržavanja, argumentirano i nadasve prisno.

Na susretu su tako govorili koje su to bile njihove prve knjige, zbog kojih su se zaljubili u čitanje, pa kako to već često i bude kod pisaca - ''prešli na drugu stranu''. Za Pavličića bio je to strip, a roman Robinson Crusoe, potom Lovrak, Twain, Hašek...a Julijana ne može zaboraviti svoja prva druženja sa Zagorkom , a posebno je vezana za J. Barnesa i Flaubertovu papigu. 

Velik dio večeri protekao je u razgovoru o lektiri, koja je danas posebno u fokusu medija.

Julijana smatra da o lektiri ne možemo govoriti bez da je smjestimo u kontekst, a priznala je i da razumije da djeca ne mogu zavoljeti nešto što im je u startu nametnuto i sa 16 godina kada su opterećeni tonom gradiva zaista nije potrebno da u cjelosti čitaju djela.

Zalaže se za lokalne pisce, koje treba približiti učenicima. Primjerice, Zadrani bi trebali znati više o Jurju Barakoviću, Dubrovčani o Gunduliću...

Pavličić se slaže - ne bi trebalo ubiti i ono malo volje za čitanjem kod učenika.

Onaj tko ne čita knjige nije loš čovjek, dodaje Pavličić, smatrajući da ipak ne trebamo svi završiti kao filolozi, ali optimističan je kada tvrdi da djeca ipak nisu potpuno pala u ralje tehnologije.

Bilo je potom riječi i o Julijaninoj potrebi da nakon što je napustila predavaonicu, ''otvori svoj prostor''.

Danas to radi na blogu i Facebooku, na veliku radost svih svojih pratitelja. Pitanja iz publike začinila su večer, pa smo tako doznali i da Julijana želi napisati jedan dobar obiteljski roman, a oboje su govorili i o svojim iskustvima s nakladnicima i književnim susretima.