Svi smo jednaki u onom bitnom, jednako volimo, jednako plačemo, jedna je od poruka s divnog susreta našeg poznatog putopisca, Jasena Boke, sa zadarskim trećašima. Povod je bila njegova nova slikovnica iz ciklusa o djeci svijeta, ovaj put pisao je o Keniji.
Prije samog susreta s djecom, novinarkama je otkrio kako mu je ovo bilo zanimljivo iskustvo i jako ga je dirnulo. U Africi je imao priliku vidjeti kako žive djeca s posebnim potrebama i koliko im znači svaka pomoć, donacija, volonteri koji ih educiraju.
Tako je nastala slikovnica “Djeca Kenije – Faith”, objavljena u Biblioteci “Slikovnica – prozor u svijet” nakladnika Kreativna mreža. Ova slikovnica govori nam o životu djece u sirotištima, točnije o Domu za nezbrinutu djecu u središnjoj Keniji koji drže franjevci na čelu s fra Mirom.
Crkva u Africi, istaknuo je Boko, radi golem posao. Franjevci su ondje otvorili dom i skrbe o djeci s posebnim potrebama, koja su u Africi u kojoj je već u startu teško biti dijete često gotovo osuđena na smrt.
Upravo ga je taj susret posebno dirnuo, naglašava, jer je iz prve ruke vidio koliko tim mališanima znači svaka pomoć, donacija i angažman volontera koji ih obrazuju. Takvi centri uglavnom žive od donacija i kumstava, među kojima su i ona iz Hrvatske.
Tijekom dvomjesečnog boravka u Africi obišao je četiri zemlje, nastojeći upoznati onu stvarnu Afriku, a ne samo ”turističku razglednicu”. Uz mjesta poput Zanzibara, koji mu se činio gotovo nestvarnim, ističe kako je Afrika u cjelini za njega jedna duboko potresna priča. Smatra da globalne sile, u sprezi s lokalnim vlastima, često vode vlastite interese, Afrika tako biva svojevrsna „muzara” Zapada. Ipak, neka su ga mjesta iznenadila – primjerice Ruanda, koja mu je djelovala uređeno i stabilno, poput „švicarske Afrike“.
Posebno upečatljivo iskustvo bio mu je boravak u siromašnoj četvrti u Africi, gdje je svakodnevno promatrao djecu kako se igraju u skučenim prostorima, dok im volonteri pomažu učiti engleski jezik. Upravo je obrazovanje, kaže, ključno, ali i svojevrsno ”prokletstvo“ jer potiče kritičko razmišljanje, a ono ne odgovara svima.
Na susretu u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar, Boko je usporedio život djece ondje i u Hrvatskoj. Kaže kako su razlike ogromne – dok je kod nas školovanje i svakodnevni komfor gotovo podrazumijevan, poput odlaska u uređene škole, vožnje automobilom, busom, posjedovanje mobitela… o tome djeca u Africi mogu samo sanjati – u mnogim dijelovima Afrike oni se svakodnevno bore za golo preživljavanje.
Podsjeća i na poražavajuću činjenicu da oko 170 milijuna djece u svijetu mlađe od 11 godina – radi, što znači da ne ide u školu! 150 milijuna djece su beskućnici, žive na ulici, a gotovo 330 milijuna djece u svijetu živi u ekstremnom siromaštvu i gladno je. A te globalne nejednakosti sve se više produbljuju.
Govoreći o svom životu i radu, kazao je kako je nakon putovanja u Indiju počeo pisati slikovnice o djeci svijeta, želeći približiti mladima različite životne stvarnosti.
A broj putovanja, koliko je zemalja vidio, zanimalo je učenike. Boko je poručio kako ne putuje da bi se slikao i “skupljao putovanja”, možda je posjetio 40, a možda 140 zemalja svijeta. Njegova je glavna poruka jednostavna – unatoč svim razlikama, ljudi su u onome bitnom jednaki.
