Jedna od pionirskih platformi hrvatske blogosfere, Blog.hr, prestaje s radom 1. ožujka, pa tako završava gotovo dva desetljeća duga era internetskog stvaralaštva koja je obilježila odrastanje jedne generacije.
Platforma koja je sredinom 2000-ih bila središnje mjesto ispovijesti, društvenih komentara i prvih autorskih eksperimenata mladih pisaca, kritičara, fotografa i glazbenih entuzijasta, odlazi u digitalnu povijest.
Društvene mreže preplavili su postovi i komentari, posebno onih koji su bili dio ovog digitalnog kruga, a jedan od najpoznatijih zasigurno je Domagoj Jakopović – Ribafish.
Zadrani su ga imali priliku upoznati kroz projekt RokOtok, više puta gostovao je u Zadarskoj županiji (Pag, Vir, Kali). Udruga RokOtok za svoj je rad dobila priznanja Ministarstva pomorstva, nagradu Lokalni Heroj i Ponos Hrvatske.
Educirajući mlade o ekologiji i kvalitetnije provedenom slobodnom vremenu djece i roditelja, važnosti bavljenja sportom, očuvanja prirode i ukazujući na probleme hrvatskih otoka, projekt #RokOtok postigao je puno više od očekivanog. Projekt je inače započeo 2019. kada je Ribafish u spomen na svog tragično preminulog sina plivanjem spojio 17 najjužnijih otoka.
”Blog sam počeo pisati jer sam u tom trenutku mislio da imam puno toga za reći ljudima koji se vole smijati. Ono, volim se smijati i nasmijavati, pa rekoh, zašto možda ne proširiti krug prijatelja. Krenuo sam bacati fore, kritike, autoironizirati i općenito otvarati dušu pod imenom Čovjek krnje jetre i tako virtualno upoznao hrpu sjajnih ljudi. Još i bolje od toga, upoznao sam ih masu i uživo, zaljubio se, odljubio, napio, odmamurio, putovao… Naravno, s vremenom sam imao i glupe ispade, počeo se svađati s nebitnim likovima i u jednom trenu shvatio da pišem samo da ispunim formu te nekako polako otišao u druge sfere”.
Za tisuće korisnika Blog.hr ipak nije bila samo web stranica, već zajednica, prostor rasprave i arhiv osobnih priča koje su oblikovale ranu hrvatsku internetsku kulturu. A ona je galopirala i rasla i razvijala se u nekom drugom smjeru…
Ribafish se prisjeća kako je potom došla dominacija Facebooka.
“Fejs je skratio pisanje za barem 50 posto, bilo je lakše staviti fotku nego na Blogu i uz još poneki faktor, zvan novi poslovi kojih je bilo sve više, a vremena sve manje – gotovo prestao blogati. Bio sam ponosan što sam natjerao dva najbolja frenda da pišu i što sam hrpu blogera odveo na skokove na Planicu, a s dosta ljudi ostao frend i dan danas.”
Prošlo je tada neko vrijeme i neki poslovi i tada je Ribafish u novoj redakciji dobio zadatak da vodi Blog.hr.
”Emotivac kakav jesam, probao sam udovoljiti svima, odgovarao, tješio, ispunjavao želje, čak smo i knjigu složili, ali kad sam shvatio da sam deset sati dnevno za kompom nakon posla i nakon svađa s lošim ljudima pa čak i prijetnji smrću, odustao sam i povukao se. Ivy mi je skinula sve postove i prebacila na WordPress, na čemu sam joj zauvijek zahvalan, a Blog.hr je nastavio svojim putem, biti zajednica kreativnih ljudi koju je i dalje razdirala upornost hejtera”.
Nedavna istraživanja pokazuju da je prosječan ljudski raspon pažnje pao na samo 8,25 sekundi. Brzi sadržaji (TikTok, Reels, Shorts) uzrokuju tzv. “popcorn brain” efekt – mozak skače s jedne informacije na drugu, navikavajući se na stalnu stimulaciju, što otežava duboku koncentraciju.
U tom smislu, nije čudno da duge, a pogotovo pisane forme teško opstaju.
Ribafish smatra kako danas svijetom vladaju tiktokeri i ljudi koji ne žele stvarati nego samo uništavati, uz poruku:
”Bilo je lijepo družiti se s Kojotkom, Kacom, Bobikom, Caricom, Šarlijem, Čarlijem, Pajom, Konjem, Sonjeckom, Lebom, Athenom, čitati Krešine putopise, veseliti objavama i danu kad ćeš možda upoznati neke nove vesele ljude. Ali to je život…
Ako volite pisati, nemojte prestati, naglašava Ribafish.
”Pišite za sebe, budite ono što jeste i pamtite samo ono lijepo što ste pročitali u ovih 20 godina. A toga je stvarno bilo puno. Veliki pozdrav blogerima ma gdje sad sjedili i piskarali, slobodno se javite!”
