Putopisi, intervjui, ankete, "špica"...K ako učenici OŠ Šime Budinića Zadar stvaraju nagrađivani časopis Čehuljica?
Jedno prijepodne u svojoj redakciji zamjenila sam drugom – u knjižnici osnovne škole Šime Budinića primile su me mlade novinarke, užurbane oko priprema za posljednji broj časopisa na kojem intenzivno rade.
Imaju i tzv. deadline – sve mora biti spremno prije državne smotre Lidrano, na kojem ova škola sudjeluje od prvog broja.
Časopis Čehuljica od tog je prvog broja izrastao u velik projekt, a posvećuju mu se učenice i mentorice cijele školske godine. Ja sam ih ulovila baš u finaliziranju i “peglanju” zadnjih detalja. I baš mi je drago!
Mentorice Silvana Rados i Matea Jurjević tu su da sve prođe sigurno i dobro, ali zaista, Čehuljica je, sada u svojem 27 izdanju, originalan i iznimno bogat “proizvod” svih učenika škole koji se uključuju na razne načine.
Kada uzmem u obzir da ova škola ima 900 učenika, onda mi je jasno da moje buduće mlade kolegice imaju ogromno polje u kojem mogu naći priče. I to kakve!
U vremenu brzih tehnologija, sve ide lakše, kaže urednica Čehuljice Mia Končurat, koja je s prijateljicom Katom Ivković okupila moćan tim (moram dodati – ženski, iako suradnika ima i među dečkima). Za mlade novinare ovo je projekt kojim se bave u slobodno vrijeme, ali jako su zainteresirani. Školske teme i obrazovanje su u fokusu, no na čak 88 stranica ovdje se nalazi pravi mozaik.
Mlade novinarke otkrivaju mi kako obrađuju teme zanimljive svojim vršnjacima, čak i fotografije rade samostalno profesionalnom opremom, pa tako primjerice za članak o tremi prije usmenog ispita ne koriste fotke s weba, već samostalno rade svoje.
Tu su i ankete, forma koja je nekako često zanemarena u brojnim medijima. Čehuljica, kažu nam mlade novinarke, nastaje cijele godine, a srećom postoje brzi načini komunikacije poput maila i whatsappa, pa se sve brzo dogovara i rješava.
A tereni? Naravno! Ništa bez odlaska na predstavu, promociju knjige ili neki zanimljiv događaj.
Dečki nerijetko pišu o svijetu video igrica, filmovima, a postoji i danas izumiruća rubrika – glazbena kritika.
Zanimalo me imaju li problema na školskim hodnicima – kažu li im vršnjaci “joj, samo me nemoj opet nešto pitati” – Mia i Kata na ovo su se nasmijale i kažu mi kako su već razvile neke svoje dobre metode pristupa. Jako mi se svidjelo što imaju i dio posvećen putovanjima, pa tako učenici sami pišu tekstove i odabiru fotografije sa svojih iskustava – bilo da se radi o ekskurziji ili obiteljskom ljetovanju.
Postoji i rubrika s igrama i mozaicima, križaljka, rubrika s receptima, za koje sami rade fotografije a isto tako i modni kantun, “špica” škole, koji je uvijek rado gledan. Još nemaju online verziju časopisa, ali 2021.to se dogodilo – Čehuljica je zbog pandemije izašla u digitalnom obliku.
Naklada je 500 primjeraka i uz podršku Grada Zadra ovaj časopis izlazi već 27 godina, ali primjerice grafičara škola sama financira.
Cijena časopisa je minimalno 2000 eura, a prodaje se po cijeni od 2 eura i promovira u sklopu školskog nastavnog dana.
A redakcija i oprema? Uz već spomenuti fotoaparat, tu su 3 računala, jedan je na “izmaku snaga”, otkrivaju mi novinarke.
Nezaobilazno pitanje – chat gpt! Slažu se sve – ne bježe od toga, ali svjesne su mana ovog alata i kako kaže Rados, i na državnoj smotri na kojoj redovno Čehuljica drži sam vrh, povjerenstvo cijeni autentičnost i prepoznaje originalnost! I na kraju našeg susreta, provjerila sam javljaju li se bivši učenici poput mene.
Rados kaže kako im je neizmjerno drago čuti se s “budinićima”, mnogi su upravo u Čehuljici ostvarili svoje prve prave zadatke – uspomena je to za cijeli život, zaključuje.
