Infišacije su scenska prilagodba Pohvale ludosti Erasma Rotterdamskog, humoristične tirade o ludosti kao izvoru životnoga mira i radosti. Kao narativni oslonac za ovu suvremenu komediju poslužila je uvodna situacija satirične komedije Kvetch Stephena Berkoffa, u kojoj upoznajemo vrlo obične ljude u vrlo običnoj situaciji – za stolom na večeri, a pritom pratimo izgovorene riječi, ali i i pravu bujicu onih neizgovorenih. Ta se forma pokazala zahvalnom podlogom za scenski prikaz temeljnih Erasmovih misli o ludosti, kojoj je ljudski rod od pamtivijeka klanja, a istodobno se stidi svojega najmoćnijega božanstva.
Predstava zamućuje granice stvarnoga i imaginarnoga pokazujući da se prave drame i komedije događaju u našoj nutrini, a sraz želja i mogućnosti, strahovanja i nadanja dovodi do općega ludila. Dok umišljaji, ishitrene ideje i opće mahnitanje tvore svakodnevnicu našega javnoga prostora, ova će komedija dočarati slično ludilo koje vlada, ne samo iza zatvorenih vrata pojedinih obitelji, nego i u glavama svih nas, te nas navesti da se nasmijemo ludovanju likova pod reflektorima pozornice, ali i vlastitim mušicama.