7. listopada 1865. godine svečano je otvoreno Novo kazalište u Zadru
Gradnja novih kazališta u Splitu i Dubrovniku potaknula je ideju o izgradnji reprezentativne, nove kazališne zgrade u Zadru. Glazbenik Giovanni Salghetti Drioli bio je među prvim zagovornicima gradnje, a skupina zadarskih uglednika – odvjetnik Natale Filipi, dr. Simeone Cattich, vitez Antonio de Stermich, posjednik Giuseppe Perlini i tvorničar Nicolo Luxardo – osnovala je dioničko društvo Novog kazališta.
Projekt je izradio venecijanski arhitekt dr. Enrico Trevisanati, a nadzor nad gradnjom vodio je lokalni inženjer dr. Miho Klaić. Zgrada Novog kazališta svečano je otvorena 7. listopada 1865. godine, poznatom operom Giuseppea Verdija Krabuljni ples (Un ballo in maschera).
O kazalištu koje je na otvorenju bilo dupkom puno izvještava neznani autor u Narodnom listu (Il Nazionale):
„U subotu navečer, 7. tekućeg mjeseca, uoči dana zadarskog sveca zaštitnika, opernom izvedbom otvoreno je novo kazalište. Očekivanja publike, potaknuta obećanjima projekta, vanjskim impozantnim izgledom nove zgrade, razgovorima o njoj, nisu iznevjerila, naprotiv nadmašena su. Kazalište je ispalo zaista lijepo. Kazališna dvorana blistavo osvijetljena, sjaj dekoracija, bogatstvo i elegancija toaleta gospođa, predstavljali su čaroban spektakl, a gledatelji su se gotovo mogli osjećati kao čudom preneseni u neki velegrad, sjedište mode i bogatstva….“
Sjaj i raskoš zadarskog kazališta
Novo kazalište ubrzo je postalo simbol kulturnog i društvenog života Zadra, odraz njegova bogatstva i političke moći. Luksuzno uređena zgrada imala je tri dvorane – kazališnu, koncertnu i plesnu – a u gledalište je moglo stati oko 1500 gledatelja. Posebno su dojmljive bile lože, njih čak 75, raspoređene u tri reda.
U svakoj opernoj sezoni u kazalištu je izvedeno preko dvadeset opernih izvedbi te barem jedna premijera! Osim opera i drama, redoviti su bili i koncerti domaćih i inozemnih glazbenika, ali i razni “lakši” programi (varijetetske, cirkuske i druge predstave) s kojima su dioničari punili blagajnu.
U zadarskom Kazalištu nastupile su neke od najpoznatijih svjetskih opernih diva, npr. Emma Zilli (1897.), Ester Mazzoleni (1922.) i Toti Dam Monte (1932.).
Kazalište je 1901., nakon Verdijeve smrti, dobilo ime Kazalište Verdi (Teatro Verdi).
Od procvata do ruševina
Iako je kazalište desetljećima bilo središte kulturnih zbivanja, nakon Prvog svjetskog rata počelo je stagnirati zbog političkih i gospodarskih promjena, sve veće popularnosti kina, ali i sve većih nameta. Godine 1936. proglašeno je neuporabljivim te je Gradska uprava otkupila zgradu i planirala obnovu, no radovi nikada nisu provedeni.
Tijekom Drugog svjetskog rata kazalište je stradalo u savezničkim bombardiranjima, a poslijeratnim nemarom srušeno je do temelja te je na njegovom mjestu sagrađena stambena zgrada.
Plakat s otvaranja – sačuvana uspomena
U Znanstvenoj knjižnici Sveučilišta u Zadru čuva se preko 300 originalnih opernih i operetnih te jednako toliko dramskih plakata. Među tim prvorazrednim povijesnim izvorima je i originalni plakat s otvorenja kazališta, tiskan u Tiskari braće Battara, a dostupan i u digitalnom repozitoriju.
Budućnost -Projekt OPERISM
Naša će Knjižnica uskoro sudjelovati u velikom interdisciplinarnom i istraživačkom projektu „Istočno-jadranska operna kazališta (1860 – 1960). Prostori kreiranja, razvoja i prezentacije umjetnosti i kulture zabave“ (OPERISM) kojim će se obrađivati i digitalno objaviti svi operni plakati iz Kazališta Verdi.
Projekt vodi izv. prof. dr. sc. Katica Burić Ćenan, a financiraju ga Sveučilište u Zadru, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske te Europska unija (NextGeneration EU).