Nika je oduvijek bila umjetnička duša i nije mislila da će se na kraju naći u glini, lopižu kao i njezin otac...Lopiži su stara iška tradicija, a poslije ribarstva i poljodjelstva i pomorstva,možemo reći ''četvrta privredna grana'' iškog stanovništva.

Lopiži su stara iška tradicija, a poslije ribarstva i poljodjelstva i pomorstva,možemo reći ''četvrta privredna grana'' iškog stanovništva. Iž je jedini jadranski otok na kojem od starine postoji lončarstvo,izrada zemljanog posuđa na ručnom lončarskom kolu, vrlo primitivne izrade, koji se peče na vatri.

Još 1530. spomenut je na Ižu "Orovich detto Licear" tj. "lopižar"(lopiž-od lat. "lapideus",k amenit, zemljani lonac).

U staro vrijeme Ižani su lopiže koristili kao lonce -za kuhanje, čripnju (peku), za pečenje te za pohranjivanje svakakvih mirodija, skladištenje usoljene ribe, mesa itd.

S vremenom, modernizacijom, ovaj stari vrijedni zanat je polako izumirao, pa je tako na Ižu svake godine bilo sve manje lopižara.

1980-ih je tu tehniku naučio i pokojni Predrag "Pepi" Petrović te se njome zdušno bavio do svoje smrti (2015. godine). Predrag je dugo slovio za posljednjeg iškog lopižara,a puno je toga napravio da bi lopiž danas bio pod UNESCO-vom zaštitom...

Predraga na žalost više nema, nema više ni lopižara, ali je zato tu "prva iška lopižarka", njegova kćiNika Petrović!

Nika je oduvijek bila umjetnička duša i nije mislila da će se na kraju naći u glini, lopižu kao i njezin otac. Probala je svašta,  od modnog dizajna, fotografije do gline, ali je preranim odlaskom oca nastala velika rupa koju je na svu sreću po Ižane, nadopunila Nika.

Nika se trenutačno bavi fotografijom i glinom i piše doktorat na fakultetu primjenjene umjetnosti u Beču, a u subotu će nam prezentirati izradu lopiža, ispred NMZ (muzej/stara škola) u Velom Ižu.

Posjetitelji će moći čuti kratko predavanje o povijesti lopiža,moći će gledati kako se to radi, a moći će se i sami okušati u oblikovanju gline.