Davnih 1960-ih godina, u doba kada Glazbene večeri u Sv. Donatu bilježe svoje začetke, nastaje i filmsko ostvarenje Orsona Wellesa Ponoćna zvona.
Film je to čija je zvučna kulisa sastavljena od brojnih citata srednjovjekovnih i renesansnih glazbenih djela i plesova što je vrlo rijetko za ono doba, ne samo u filmskoj glazbi, već i u probijanju takvih vrsta repertoara do koncertih pozornica.
Upravo u tim godinama, kada se rana glazba polako afirmirala u glazbenim krugovima, tadašnji organizatori festivala počinju pokazivati interes da izvođače takvog repertoara počnu dovoditi i u Zadar.
Prigodnim riječima sinoć se publici obratila Katarina Livljanić, voditeljica ciklusa rane glazbe te najavila preostala događanja ovog tematskog bloka: Paolo Pandolfo & Amélie Chemin i Svjetsku premijeru: Ansambl Dialogos & Pino De Vittorio.
“Kada bih htio ući u raj na temelju jednog jedinog filma, to je film kojeg bi ponudio. Mislim da je to zato što je za mene najmanje nesavršen; dopustite mi da to tako kažem. Uspješniji je od ičega što sam pokušao učiniti s bilo čime drugime.” – Orson Welles
Projekcija je ostvarena u suradnji s Kino Zonom.
