Književnost je zrcalo društva i mijenja svijet, ali i učvršćuje postojeće stereotipe, poručila je u srijedu autorica zbirke šesnaest priča “Fikcija” Ivana Bodrožić prilikom predstavljanja knjige na Festivalu europske kratke priče (FEKP) pokraj zadarskog Kazališta lutaka.
Tu je poruku uputila govoreći o temi pobačaja, ili prekida trudnoće, rekavši da je ta tema književno relevantna postala tek u posljednje vrijeme, odnosno da se žensko iskustvo svijeta tek nedavno počelo artikulirati, kao opreka muškome iskustvu svijeta. Također je naglasila da se kroz žensko reflektira i muško iskustvo.
“Neravnopravnost kroji društvo, i obratno. Budući da mi nismo bili u prilici čitati vrhove svjetske književnosti koji se bave tom temom, samim time ljudi, muškarci, s time nisu upoznati”, kazala je. Istaknula je da se to javlja problemom pogotovo kad šačica muškaraca u, primjerice, Ustavnom sudu “donosi odluke o tome treba li žena imati na to pravo, ili ne treba”.
Dodala je kako vjeruje da bi odgovor društva na to, kad bi ono imalo “tradiciju obrade i artikuliranja te teme”, bio drukčiji.
Bodrožić kritizira pojam “ženskoga pisma” jer se tim pojmom pretpostavlja krovni pojam književnosti, a ne paralelnoga “muškoj književnosti”, čime se vrijednost književnosti koju proizvode žene umanjuje. Primijetila je i da ju neki moderatori na predstavljanjima knjiga pitaju “tko joj čuva dječicu”, za što je sigurna da muške pisce nikad ne pitaju.
O važnosti empatije rekla je da će čovjek uvijek bolje reagirati na svijet ako reagira iz pozicije suosjećanja, dodavši “što je više ljudi oko vas bolje, to je bolje i vama”.
Pisanje kao posljedica tradicije
U kontekstu pojma tradicije, središnjega u ovogodišnjem izdanju Festivala, Bodrožić je rekla da je “učenje čitanja i pisanja odraz tradicije nekoga tipa”, te da tu tradiciju “nastavljamo čak i kada joj se opiremo”. Istaknula je da je za pisanje bitno da osoba voli čitati jer se na taj način saznaje kako se piše, počevši od pravopisa i gramatike.
“Svi se referiramo na nešto što je nastalo prije nas. Sve je to proizvod određene tradicije, čak i kad to ne želimo ili toga nismo svjesni”, kazala je, dodavši da “čitava artikulacija svijeta polazi od tradicije – svijet ne polazi od nas”.
“Nitko od nas nije krenuo od sebe, niti je itko išta sasvim sâm postigao”, smatra Bodrožić.
Autorica, koja održava radionice pisanja, istaknula je da je pisanje “posao u kojemu sudjeluje nekoliko vještina, od kojih je talent samo jedna”.
“Druga je (vještina) zanatska, koja se brusi, čitanjem, pisanjem, radionicama. Treća je stvar disciplina, bez koje nema pisanja. Četvrta može biti pronalaženje vlastitog glasa, umjesto imitiranja nekoga koga volimo čitati”, a potonje je, smatra, “uvijek osuđeno na neuspjeh”.
Razgovor je moderirao pisac Želimir Periš. Posljednja zadarska večer Festivala nastavila se se razgovorima i čitanjima s autorima Sofijom Andruhovič, Mladenom Blaževićem, Franom Herendom i Ceciliom Knapp.
