Na komemoraciji u Galeriji Klovićevi dvori od Miljenka Domijana, nedavno preminulog povjesničara umjetnosti i konzervatora, dugogodišnjeg suradnika Ministarstva kulture i medija, u ponedjeljak su se, uz nazočnost obitelji, oprostili njegovi brojni kolege i prijatelji.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek
rekla je kako je Domijan, kao višegodišnji predsjednik i
član raznih stručnih povjerenstava pri tom ministarstvu, uvijek
bio dragocjen savjetnik i nepresušan izvor znanja, a njegove
stručne procjene, širina intelektualnih interesa i suvereno
kretanje beskrajnim prostorima hrvatskoga kulturnog krajolika
trajno su obilježili njihove projekte.
“Cijeloga života tragao je za ljepotom prirodnih oblika i
ljudskih artefakata, a kada je nije nalazio oko sebe, sam ju je
stvarao svojim istančanim okom i dubokim senzibilitetom. Pamtit
ću ga po mnogo čemu, ali ponajprije kao neumornog tragača za
ljepotom”, ustvrdila je.
Kako je napomenula, Domijanova smrt najsnažnije pogađa njegovu
obitelj i prijatelje, ali njegov odlazak bolno doživljava i
kulturna javnost u kojoj ostavlja veliku prazninu, “koju ćemo
puniti sjećanjima, ljubavlju i poštovanjem”.
Profesor emeritus Sveučilišta u Zadru Nikola Jakšić rekao je da
svatko ima svoj vlastiti doživljaj Miljenka Domijana, prisjetivši
se niza anegdota s njime od 1974. kada ga je upoznao na
studiju u Zadru, gdje su profesori vrlo brzo prepoznali
njegovu sklonost prema graditeljskoj baštini. “Mogao bih
u tih pedeset godina prepričati previše priča, zahvalan
sam što dobio priliku ovdje prikazati svoje uspomene na
njega”, dodao je.
Neki od najvažnijih projekata ne bi bili mogući
bez Domijana
O svom prijateljstvu i poslovnoj suradnji s Domijanom govorio je
i profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, Miljenko Jurković,
istaknuvši da je da neki od najvažnijih projekata u
Hrvatskoj bez njega ne bi bili mogući, a on je u svim
razdobljima učio od njega. “Tako je bilo i pri kraju, kad nismo
radili, sjedili smo, ćakulali, ulazili u svaku crkvu i ruševinu
na otoku Rabu, završavali na piću u njegovom omiljenom
kafiću”, napomenuo je.
Skladatelj, dirigent i nekadašnji ministar kulture Berislav Šipuš
surađivao je s Domijanom tijekom četiri godine u
Ministarstvu kulture. “On je za mene bio čovjek, putnik,
nezaustavljiv, radoznao, čovjek strasti, zaljubljen u ljepotu, a
imao je i strast prema glazbi”, kazao je.
U povodu Domijanovog odlaska Šipuš je skladao skladbu koju je na
kraju komemoracije izveo prvi violončelist Zagrebačke
filharmonije Jasen Chelfi.
U ime Akademije arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske,
arhitekt i profesor Goran Rako rekao je da će im nedostajati
Domijanova jednoznačnost, svođenje problema na nivo banalnosti
kako bi ga, kako je govorio, mogla razumjeti svaka ‘šuša’.
“Nedostajat će nam njegovi obračuni s nemarom, neznanjem, našim
mentalitetom kojega je i sam bio dio pa nas je lako mogao
pročitati”, dodao je.
Povjesničar umjetnosti, konzervator, istraživač, predavač,
fotograf Miljenko Domijan (Rab, 1946.) umro je polovicom ožujka u
Zadru u 79. godini. Studirao je likovnu umjetnost na
Pedagoškoj akademiji u Rijeci, a na zadarskom Filozofskom
fakultetu povijest umjetnosti i filozofiju. Bio
je ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru,
pomoćnik ministra kulture i glavni konzervator. Vodio je
brojna podmorska arheološka istraživanja, radio na
obnovi hrvatskih baštinskih objekata, skrbio
za prezentaciju baštine na domaćoj i inozemnoj sceni.
Neprocjenjive su njegove zasluge na restauriranju i
muzealizaciji brončane antičke skulpture Apoksiomena u Malom
Lošinju, kao i na evakuaciji i zaštiti kulturne baštine
tijekom Domovinskog rata, primjerice vrijedne sakralne pokretne
baštine na području Zadarske nadbiskupije te vodio obnovu mnogih
važnih graditeljskih spomenika u Zadru, posebno u zaleđu.
Sudjelovao je u nizu velikih projekata, izložbi, prezentacija
hrvatske kulturne baštine, objavljivao stručne tekstove i članke
i za svoj rad višestruko je nagrađivan u inozemstvu i Hrvatskoj,
među ostalim nagradom “Vicko Andrić” za životno djelo.
