Mehmed Meša Selimović je jedan od najcitiranijih pisaca bivše Jugoslavije, čovjek koji je stvarao u drugoj polovici 20 stoljeća.

Porijeklom je iz Bosne i Hercegovine, a najveći uspjeh postigao je romanom “Derviš i smrt” (1966). Ovaj roman je osvojio sve značajnije književne nagrade, a za njim je uslijedio također značajan roman “Tvrđava” (1970).

Njegove mudrosti i danas se često citiraju, a u nastavku pročitajte neke od njegovih najzanimljivijih mudrosti o ljudima:

“Ljudi se u stvari boje, zato su surovi”.

“Nitko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovjek sam sebi”.

“Čudan svijet, ogovara te, a voli, ljubi te u obraz, a mrzi te, ismijava plemenita djela, a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i dobročinstvom i ne znaš što nadjača i kada”.

“Volim ljude, ali ne znam što ću s njima”.

“Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu”.

“Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost”.

“Do kraja života upoznavat ću ljude, a nikad ih upoznati neću; uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka”.

“Od pamtivijeka sinovi su nerazumniji od očeva, i razuma bi tako sasvim nestalo, ali srećom, sinovi postanu razumni čim postanu očevi”.

“To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se među sobom. Zato svaka pametna carevina potraži neki Hočin (grad velike bitke), da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni štete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, tko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A tko je izvukao iskustvo iz poraza? Nitko”.

“Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji”.

“Grješne misli su kao vjetar, tko će ih zaustaviti. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju?”

“Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu”.