Dobitnik Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za godinu 2017. je Bojan Krištofić!

Donosimo biografiju i još nekoliko postova Bojana Krištofića.

#49 (6. 7. 2016.)
Učmalu ljetnu tišinu tka srkanje rakije od koprive i starčevo mrmljanje sebi u bradu, gustu i masnu. Posvuda su smješteni različiti predmeti, odabrani po ključu poznatom samo njemu — pištolj u krletki, lijekovi, budilica, prstenje... Hrana za mačku na suterenskom prozoru čeka svoju izjelicu; a dječak u tramvaju broj 6, njezin vršnjak, pokušava vježbati zgibove. Gledajući me kroz odraz u staklu, možda se pita mogu li ja to učiniti.

#51 (8. 3. 2016.)
Široka sopotska parkirališta pružaju joj utočište kad god njena garsonijera postane naporna kao nedjeljni talk-show. Nema pasa ni mačaka, ni na koga posebnog ne čeka. Ipak, dočekuje noćni bus kako bi se bez brige provozala u krugovima, čineći ono što ne stiže za dana: misliti o svemu pomalo, možda i flertovati sa šoferom te krenuti u svitanje. Na posao, u kupovinu ili gdje god već ljudi ujutro odlaze.

#53 (19. 7. 2016.)
Na istoku ― nebo indigo plave boje proteže se u gradijentu s omota ljetnih glazbenih kompilacija. Proziran mjesec stavlja točku na i. Na zapadu ― prizor u produkciji astralnog studija za CGI, podjednako svet i stvaran. Samo jedno pitanje: da li to zaslužujemo?

#56 (27. 7. 2016.)
Posvemašnja divljina vraća se po svoje tamo gdje su se godinama sukobljavala različita plemena. Ružmarin, snjegovi i šaš prekrivaju područje izmučeno mramorom, kamenom i željezom. Oslobođena zemlja sada napokon cvjeta.

#61 (25. 8. 2016.)
Postoji li u ovom jeziku ljepša riječ od češnjaka? Ne. Način na koji se č preobražava u š preko kratkog e, savijajući se držeći se za kvačicu, ljekovit je za sluh kao svi češnjevi u glavici za cijelo tijelo. Onda se š sudari s prkosnim nj (gdje se nalazi korijeNJe čudesnog lijeka), pa nj uzvikne "AK!" i cak — nasjeckan je češnjak. Ooo, češnjak!

#64 (20. 9. 2016.)
Raspašoj, rasulo, rusvaj... jutarnji. Crveno. Nasred raskršća, krezubi djed priča sam sa sobom. Žuto. Trube na sve strane rasturaj u slušalice. Zeleno. Grabeći krafne, mladi gospon promuklim, mamurnim glasom pjeva radnicama u pekari: "Strangers in the night, two lonely people..."

Bojan Krištofić (Zagreb, 1987.) je dizajner, likovni kritičar i tekstopisac. Diplomirao je 2012. na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Profesionalno je aktivan od 2010. godine. Bio je član uredništva Zareza, dvotjednika za kulturna i društvena pitanja, a likovne kritike, osvrte i prikaze objavljivao je u relevantnim hrvatskim i regionalnim časopisima i portalima (Zarez, Kulturpunkt, Vizkultura, Kontura, Dizajn.hr, Novosti i dr.).

Pisao je i za više emisija na 3. programu Hrvatskog radija, a kao scenarist i novinar sudjelovao je u radu TV-emisija Transfer i Strip u Hrvatskoj na HRT3.

Od 2012. do 2014. radio je u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva, sudjelujući i u organizaciji Dana D, međunarodnog festivala dizajna. Izlagao je na kolektivnim izložbama u Hrvatskoj i regiji, a 2013/14. samostalno je kurirao izložbu (Est)etika nacionalizma: dizajn za turbo-folk, koja je obišla Zagreb, Beograd, Skoplje i Mostar. Trenutačno je zaposlen u Superstudiju, kućnom studiju Croatian Design Superstorea, gdje je član organizacijskog tima festivala.

Dobitnik je Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za godinu 2017.