U svom nevelikom i tijesnom prostoru Gradske knjižnice, koji je već odavno prerastao gostovanja koja organizira, za biogradske prilike u solidnom broju dočekali su nedavno u Biogradu na Moru i poznatog hrvatskog „ljubavologa“ Brunu Šimlešu.

No to nije osobito zasmetalo uvaženom gostu. Praktični Šimleša smjesta je ovom prigodom napravio više mjesta poguravši stol prema zidu, da bi potom sjeo na njeg kako bi onako s visoka nadgledao pristiglu vojsku svojih obožavateljica i pokojeg obožavatelja ili pak medijskog predstavnika.

I uz otvoren prozor i vječne intrigantne teme o kojima je svatko imao ponešto za reći u trenu je prošlo otprilike sat i pol, koliko je ukupno trajalo ovo gostovanje. Gosta kojeg su ovi iz knjižnice kako rekoše „gangsterskim“ metodama brzinski „ulovili i smotali u roku od jednog sata“ nije bilo lako predstaviti biogradskoj publici, jer on navodno ne voli kad ga se predstavlja na uobičajen način, štono bi se reklo biografski ili kao kad vam liječnik uzima anamnezu.

Jer ta vrsta podataka, ukoliko se želi, dostupna je i na internetu, stoji u obrazloženju. Pa je vješta ravnateljica knjižnice Jelka Sipina teškom mukom pronašla način kako će o njemu izreći nekoliko rečenica a da gost ipak bude zadovoljan.

„Sociolog po obrazovanju, radi više poslova, autor osam knjiga iz područja u kojem mi i nemamo nešto puno autora i dalo bi ih se izbrojati na prste jedne ruke koji pišu o duhovnosti i knjige iz područja popularne psihologije. Za razliku od književnosti, naši ljudi su puno više skloniji čitati domaće autore iz područja popularne psihologije, jer jednostavno govorimo jednim drugim jezikom i živimo jednim drugim načinom života nego što je to u Americi slučaj. Najveći uspjeh postigao je knjigama „Ljubavologija“ i „Škola života“. Ova „Škola života“ prodana je čak 15 000 primjeraka u Hrvatskoj, što je teško zamislivo obzirom na naše malo tržište, a s tim što g-din Šimleša izdaje knjige u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji.“, započela je Sipina u uvodnom dijelu te spomenula razlog okupljanja.

„Ovdje smo zato što slavimo ljubav i što nam za nekoliko dana dolazi Valentinovo, dan na koji smo gledali nekakvim importom sa zapada, no tradicija slavlja je ipak nekako dublja, samo što smo mi živjeli u nekim drugim vremenima i okolnostima, pa se to kod nas nije obilježavalo. Uz Valentinovo povod je „Ljubavologija“ koja je do sada izašla u tri izdanja, a sad ponovno izlazi u novom i proširenom izdanju u vlastitoj nakladničkoj kući g-dina Šimleše.“, objasnila je Sipina. Potom je istakla da je Šimleša kolumnist u Jutarnjem listu, javni predavač, čak je vodio redovitu emisiju na Hrvatskoj televiziji, bavio se individualnim savjetovanjem.

Posebno je naglasio njegovu humanost, budući novac koji dobije na javnim predavanjima donira udruzi „Sve za nju“ Ane Rukavine. Štoviše, jedini je muškarac koji je dobio posebno priznanje, godišnju nagradu „Vesna Andrijević Matovac - VAM“ za izniman doprinos afirmaciji borbe protiv raka dojke u Hrvatskoj. Najavila je ravnateljica i tri teme o kojima će se razglabati, a one glase: Kako razviti ljubav prema sebi? Koje su najčešće zablude u ljubavi? Kako funkcionira Zakon privlačnosti u ljubavi? Zaboravila je spomenuti njegovu veliku aktivnost na Facebooku kao alatu za komuniciranje s publikom, ali nema veze.

Potom je gost preuzeo riječ da bi više od sat i pol stručno i kompetentno govorio o ljubavi, odnosima, odgoju djece, samopoštovanju, očekivanjima i svim mogućim životnim izazovima. On koji voli inače šetati dok govori, ovaj put zbog malog prostora čvrsto je odlučio da će cijelo vrijeme ostati tako sjediti na stolu, dok je za ova svoja „druženja“, promocije i predavanja, rekao da funkcioniraju tako da on sam predstavi nekoliko ideja iz svojih osam knjiga. Pardon sedam knjiga koliko ih ima, jer jedna je od ukupno osam knjiga poezije. A ostatak vremena je za eventualna pitanja iz publike.

„Nedavno je izašlo novo izdanje „Ljubavologije“, sad dolazi Valentinovo, pa ćemo nekako najviše o tome i obzirom da sam ovdje prvi put, sigurno ćemo spomenuti nekoliko ideja iz prijašnjih knjiga, da zaokružimo cijeli taj opus“, započeo je Šimleša. Prvu knjigu napisao je još prije 16 godina dok je završavao studij sociologije, jer nije imao što raditi, našalio se, a ionako je cijeli život razmišljao o tome tko mi jesmo, zašto smo takvi kakvi jesmo, tko nam stvara najveće probleme i kako bismo to mogli riješiti. Pa je relativno mlad napisao, kako reče, neku mješavinu duhovnosti, psihologije, filozofije, sociologije, svih tih pristupa zajedno.

Pokazalo se to kao pun pogodak u današnje izrazito gospodarski i ekonomski krizno vrijeme, kada cvjeta tržište self help literature, a takvih je autora ionako malo u Hrvatskoj, pa je i njegov uspjeh u konačnici bio zagarantiran. Dok će istovremeno njegovi nakladnici u sljedećih 16 godina od sreće trljati ruke do usijanja, obzirom na tiražu koju su postigle njegove knjige.

Večer prepuna dojmova počela je sebeljubljem, gdje su svi ostali iz publike, potpuni anonimci u odnosu spram poznatog  i popularnog Šimleše trebali osvijestiti zašto volimo sebe i kakve su pritom asocijacije, pozitivne ili negativne. Dakle, prva tema bila je razvijanje ljubavi prema sebi.

„Različiti ljudi imaju različita shvaćanja tog termina. Nekima Davor Gobac pada na pamet, pa kaže „Ja volim samo sebe“. To je neka sebična ljubav gdje sebe na neki način veličaš, misliš samo na sebe, a zanemaruješ sve ostale. Neki imaju dojam da je to nešto što odrasli ljudi ne mogu napraviti, nego samo da to djeca mogu nekako spontano osjećati. Neki imaju dojam da ljudi koji vole sebe su bahati, samoživi, prepotentni, bahati pojedinci.

Kad ja govorim o ljubavi o sebi definitivno ne mislim na ljude koji sebe obožavaju, veličaju, koji misle da su besprijekorni, briljantni, savršeni, imaju problema s egom. Zapravo dok misle da drugi ljudi ne zavrjeđuju njihova priznanja, pa praktički ni pogleda. Dakle po meni osoba koja voli sebe je osoba koja zna da vrijedi, zna zašto vrijedi, zna da ima određene kvalitete, određene vrline, zna da zavrjeđuje pažnju, ljubav, prihvaćanje, ali istodobno ne misli da je vrjednija od drugih. Dakle ljudi koji imaju dignuti nos nisu ljudi koji vole sebe.

To su arogantni i nesigurni pojedinci koji moraju druge spuštati da bi sebe uzdigli i da stvaraju neki umjetni osjećaj vlastite vrijednosti. Ljudi koji vole sebe stvaraju osjećaj vlastite vrijednosti ne tako da spuštaju druge ljude, nego da rade kvalitetna djela, da pomažu, da opraštaju, da ljube, da su ljudi. Osobe koje vole sebe znaju da je davanje izraz bogatstva i da nije poanta stati nad nekome da bi se osjećao nadmoćnim i superiornijim, nego je poanta kroz zdrava djela zapravo dokazivati ili živjeti tu svoju vlastitu vrijednost.“ , objašnjavao je Šimleša navodeći da samo djeca bezuvjetno vole sebe budući nemaju dostatno razvijenu samokritičnost.

Trebalo bi u privatnosti svoga srca slaviti sve ono što nam ide u prilog i k tome još ljudi koji ne znaju svoje vrline i svoju vrijednost su životno smotani, nadodao je. U terminu razvijanja ljubavi prema sebi ističe da vrline i prednosti svakog pojedinca zaslužuju biti slavljene i da se treba počastiti osjećajem zahvalnosti i ponosa.

„Kad sam napisao svoju prvu knjigu prije 16 godina, počeo sam se nalaziti 1 na 1 s ljudima, to je ono primarno što sam radio sve do trenutka kada sam postao tata. Onda sam shvatio da želim biti aktivniji tata, pa sam se prestao viđati s ljudima, počeo sam se viđati sa svojom kćerkicom. Viđao sam se s ljudima različitih profila, religijskih uvjerenja tih 10 plus godina. Redovito kad ljude pitaš za neke vrline, ne mogu ih se sjetiti ili gotovo kao da se to njih ne tiče, bez ikakvog emotivnog naboja.“, prenosio je Šimleša svoja iskustva u radu s ljudima, pa tako smatra da ljudi enormno puno više emocija i uživljenosti imaju kada razmišljaju o svojim problemima, manama, nedostacima, neuspjesima iz jednostavnog razloga što o njima češće razmišljaju i s njima su se neusporedivo više poistovjetili.

U potpunosti krivo je više posvetiti se onom što ne funkcionira, nego onome što funkcionira jer, zaključuje Šimleša, poanta je dovoljno samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti upiti iz onog što funkcionira te tako imati više snage i volje, energije i mudrosti baviti se onim što ne funkcionira. U smislu razvijanja ljubavi prema sebi ističe da je važno shvatiti vlastitu vrijednost.

„Tu potvrdu vlastite ¸vrijednosti ne moramo tražiti posvuda uokolo. Meni je svejedno hoće li netko priznati neka moja djela i jesam li ja ovakva ili onakva osoba. Ja znam da moja djela to dokazuju. I dobro je dobiti priznanje od nekoga kome sam pomogao ili neko javno priznanje, jer s time možeš nešto napraviti ili podići svijest o nečemu, ali za osjećaj vlastite vrijednosti mi to zapravo ne treba.“, zaključio je Šimleša ovu temu, dok je najavljenu tipičnu newagerovsku „Kako funcionira Zakon privlačnosti u ljubavi“ nekako preskočio i o partnerskim odnosima žene i muškarca govorio tek toliko da velika većina ljudi ima pogrešna očekivanja od svog partnera i da od partnera traže ono nešto što im njihovi partneri ne mogu i ne trebaju dati i pritom sve to i dodatno obrazložio.  Primjerice da žene prečesto biraju partnera ne prema tome kakav on uistinu jest, već kakvim se one nadaju da će postati i onda čekaju Godoa.

Newagea se u potpunosti odrekao i smatra ga podmetanjem te u šali nazvao  sebe nazvao „oldageom“. „Samo vjerujte da je sve dobro za vas i sve će biti dobro, to su duhovnjačka trkeljanja“, smatra Šimleša. Napominjući da se s problemima treba uhvatiti u koštac, pokušavajući biti duhovit na tu temu je izrekao:. „Kako lijepo, ja ću vas sad podići, reći da je sve moguće, vi ćete otići. Vi ste blagoslovljene čestice svjetlosti. Odete doma, iznervira vas vaš Ante i gotovo. Nikakve čestice svjetlosti, mali i veliki Ante nekad nas nerviraju i oni od 4 godine, nekad i oni od 64 godine...“

O vanjskom izgledu za žene je kazao da znaju bez razloga biti samokritičnije i da pritom žene ženama stvaraju veći pritisak nego što to čine muškarci. Dotaknuo se i medijske pedagogije k tome još iznoseći svoja opažanja da se djeca u zagrebačkim vrtićima već sada opterećuju vanjskim izgledom. Sve u svemu, zaključak je da je na nama odgovornost hoćemo li prihvatiti ili odbiti taj pritisak društva. I s tim zaključkom ušli smo u posljednju temu večeri, a ta je roditeljstvo. Krenuvši od sebe i svog bogatog iskustva proučavanja znanstvenih radova, čitanja i razgovaranja s ljudima, tvrdi da neprestano i dalje uči i prihvaća da radi pogreške.

„Roditelji puno puta naređuju svojoj djeci umjesto da ih slušaju i upoznavaju kakvi oni jesu. Puno prečesto. I često vi kao roditelji govorite jezikom koji je vaš, ne koji je njihov. I puno prečesto im govorite u trenucima kada oni uopće ne slušaju. Najvažnije rasprave događaju se kada buknu emocije i tada jedno viče na drugo. I tada idete objašnjavati...Nitko vas tada ne sluša. Trebalo bi biti dovoljno priseban da se emocije slegnu, bilo pet minuta ili pet sati, i onda eventualno razgovarati. U međuvremenu ne osuđivati. Ovo je logična greška koja se napravi dok smo pod utjecajem emocija, a tako je i u ljubavnim, poslovnim i roditeljskim situacijama.“, navodio je Šimleša pri kraju ovog druženja. Na veselje nazočnih, Naklada Ljevak dala je bogat popust te su njegova djela mogli kupiti i kupovali su po promotivnim cijenama koje su se kretale od 50 do 70 kuna.

Komentirajući najavu gostovanja u medijima, Mira Jeličić niz Biograda na Moru je izjavila: „Ako se niste odazvali pozivu neka vam bude žao, bilo je izuzetno zanimljivo i lijepo druženje. Već dugo nije bilo tako ugodne i opuštene atmosfere uz izuzetno zanimljivog gosta.“