Duke Ellington prozvao ga je "maharadžom klavijature"

Oscar Peterson, jedan od najvećih jazz pijanista svih vremena i najutjecajnijih glazbenika druge polovice 20. stoljeća, umro je u nedjelju u 82. godini u svome domu u Mississaugi nedaleko Toronta, od zatajenja bubrega. Svi posthumni superlativi kojima su glazbeni suvremenici (i rijetki državnici poput Nicolasa Sarkozyja!) ovih dana ispratili Petersona, nisu tek svečarske figure: u šezdesetogodišnjoj karijeri koju nije prekinula dijagnoza artiritisa početkom 1990-ih, ni moždani udar koji mu je oslabio lijevu ruku 1993. godine, Oscar Peterson snimio je blizu dvije stotine albuma, zaslužio osam Grammyja od kojih mu je posljednji iz 1997. dodijeljen za životno djelo.

Nagrađen je i najvišom državnom nagradom Kanade, a 2005. godine objavljena je serija kanadskih poštanskih maraka s njegovim likom. Katalog nagrada tek je puka formalost u usporedbi s činjenicom da je Peterson surađivao sa svim značajnijim glazbenicima jazza - od Elle Fitzgerald, Billie Holiday, Louisa Armstronga i Charliea Parkera do Raya Browna i Herba Ellisa.

Rođen 15. kolovoza 1925. u siromašnom predgrađu Montreala, strast za glazbom naslijedio je od oca. Već je kao petogodišnjak odlično svirao trubu i klavir, ali je zbog tuberkuloze morao odustati od puhaćih instrumenata.

Podučavao ga je "klasični" pijanist Paul de Marky usavršavajući njegovu tehniku do senzacionalnog uspjeha 1930-ih i 1940-ih kad je počela Petersonova karijera u malim ansamblima.

Nastupi u sastavu Johnnyja Holmesa učinili su ga "nenadmašnim virutozom jazza", a njegovu sviračku tehniku uspoređivali su s onom Arta Tatuma. Nedugo nakon prvih nastupa, mladi Peterson je postao "miljenik" impresarija Normana Granza i jedna od glavnih atrakcija njegove globalno popularne serije koncerata "Jazz At The Philharmonic". Petersonovu bravuzornu tehniku danas najčešće uspoređuju s trubačkim virtuozitetom Dizzyja Gillespiea.

Duke Ellington prozvao ga je "maharadžom klavijature", Count Basie "najboljim pijanistom kojeg je ikada čuo", a Herbie Hancock "onim koji je najviše utjecao na sve suvremene jazz pijaniste, a kojeg nitko ne može nadomjestiti".