Na premijeri su, uz mnoge osobe iz političkoga i javnog života, bili hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić te Slavko Goldstein, Ivo Škrabalo i Relja Bašić, koji su s Gotovcem utemeljili HSLS

Biografski dokumentarni film "Vlado Gotovac, moj slučaj", u režiji Bogdana Žižića, koji o životu jednog od najvažnijih hrvatskih političara i govornika progovara kroz njegov književni rad i razgovor s najbližim članovima obitelji i prijateljima, premijerno je prikazan sinoć u kinu Europa.

Na premijeri su, uz mnoge osobe iz političkoga i javnog života, bili hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić te Slavko Goldstein, Ivo Škrabalo i Relja Bašić, koji su s Gotovcem utemeljili HSLS.

Predsjednik Mesić, kojeg spominju u dijelu filma o Gotovčevu robijanju u Staroj Gradiški, rekao je nakon projekcije da se prisjetio tog zatvora i događaja kada je Gotovac odbio potpisati molbu za pomilovanje koja bi ga oslobodila. "Rekao im je kako je taj jedan potpis cijeli njegov život i da im ga ne može dati", dodao je Mesić.

Bogdan Žižić, koji uz režiju potpisuje i scenarij, pokušao je, kako je rekao, film koncipirati tako da Gotovčevi tekstovi, kojima je opisao cijeli svoj život od najranijeg djetinjstva, budu glavnina filma, da on sam govori o sebi. Istaknuo je da mu je cilj bio snimiti pomalo intimistički film koji bi obuhvatio različite aspekte Gotovčeve osobnosti.

"Ne možemo stalno govoriti o Gotovcu kao govorniku, on je bio vrstan govornik, ali to je samo dio njegove ličnosti. U prvom redu bio je književnik, pjesnik i esejist", ističe Žižić. Film "Vlado Gotovac, moj slučaj" osmišljen je prema ideji Marka Grčića, a ostvaren u produkciji HRT-a. Sniman je tijekom 2007. u Imotskom, Staroj Gradiški, Lepoglavi, Zagrebu i Rimu.

Vlado Gotovac (Imotski, 1930. - Rim, 2000.) diplomirao je filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Od 1955. do uhićenja 1972., kada je bio glavni urednik Hrvatskog tjednika, bio je zaposlen kao novinar i urednik na RTV-u Zagreb.

Prvo je bio osuđen na četiri godine zatvora, tri godine gubitka građanskih prava, prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa, a zbog intervjua švedskoj televiziji 1977. ponovno je osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.

Devedesetih je bio politički aktivan u HSLS-u, stranci kojoj je jedan od osnivača, a nakon raskola u HSLS-u osniva Liberalnu stranku. Objavio je 14 zbirki pjesama i sedam proznih djela.