Koncert je premješten iz Providurove palače u crkvu Sv. Donata zbog drugih događanja na Poluotoku, a početak je u 21.15 sati

Sutra u programu 48. Glazbenih večeri u Sv. Donatu nastupa Varažinski komorni orkestar sa solisticom sopranisticom Tamarom Franetović-Felbinger, pod ravnanjem Tomislava Fačinija.

Koncert je premješten iz Providurove palače u crkvu Sv. Donata zbog drugih događanja na Poluotoku, a početak je u 21.15 sati.

Tamara Franetović-Felbinger školovana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na Mozarteumu u Salzburgu, surađivala je s Marjanom Lipovšek, Catherine Mackintosh i Laurenceom Cummingsom.

Kao solistica nastupa uz najistaknutije hrvatskeorkestre i ansamble; članica je Hrvatskog baroknog ansambla. Osvaja podjednako publiku kao i kritiku kristalno čistim, toplim glasom i izražajnom scenskom pojavom. Solistica je Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu

Tamara Franetović-Felbinger

Varaždinski komorni orkestar baštini dugu tradiciju orkestralnog i komornog muziciranja u matičnom gradu. Koncertnu sezonu održava u tamošnjem Hrvatskom narodnom kazalištu - u jesen ove godine već 15. po redu!

Stalni je gost Varaždinskih baroknih večeri, a uz brojne koncerte u Hrvatskoj i u inozemstvu te nastupe uz ponajbolje hrvatske i strane soliste, koncertne majstore i dirigente, posebno se ističu visoke glazbene nagrade: Ivan Lukačić i Jurica Murai Varaždinskih baroknih večeri, Milka Trnina Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika te Orlando Dubrovačkih ljetnih igara.

Više o programu:

Aldemaro Romero venezuelanski je skladatelj, pijanist, orkestralni dirigent, aranžer, svirač u noćnim klubovima i salonima Caracasa. O glazbi je počeo učiti od svoga oca Rafaela. Veliku ulogu u njegovom životu ima formalno obrazovanje te utjecaji iz svakodnevne okoline. Kubanska glazba, karipska glazba, njujorški jazz, simfonijski zapadnjački repertoar, sve su to utjecaji kojima je Romero obilježio svoj skladateljski jezik.

No, poput mnogih latinoameričkih skladatelja, duh glazbe vlastite tradicije pretočio je u nešto sasvim osobno. Početkom 50-ih godina, u rodnoj Venezueli Romero stvara djela čiji se žanr naziva Novi val (Onda nueva) venezuelanske glazbe: Točnije, radi se o venezuelanskom tradionalnom joropu s primjesama brazilske bossa nove.Gotovo 25 godina kasnije nakon „prve plime" venezuelanskog novog vala, Romero sklada djelo Fuga con pajarillo. Već prvi taktovi otkrivaju snažnu ritmičnost i strogu metričku strukturu, a tema je temeljena na domaćem folklornom napjevu.

Tko je gledao film o ekscentričnom pijanistu Peteru Helfgottu pod nazivom Sjaj (1996.), možda će se prisjetiti arije u zaključnoj sceni filma. Vivaldijev motet Nulla in mundo pax sincera (U svijetu nema pravog mira - In world there is no honest piece) slavi Isusa Krista i spasenje koje nudi ovome svijetu punom grijeha i zla. Venecijanski Crveni svećenik (Il Prete rosso) kako su nazivali Vivaldija radi njegove riđe kose, u ovome je opusu možda najuvjerljivije iskazao svoju duhovnost.

No, Vivaldi je na europskoj razini uživao status jednog od najcjenjenijih skladatelja instrumentalne glazbe. Dok je glazbeni svijet brujao o vivaldizmu i pomno pratio njegove instrumentalne radove svjetovne provenijencije, duhovni opus bio je manje poznat, te kvantitativno zanemaren i sa strane samog skladatelja. A kada kvantiteta pati gotovo je u pravilu kvaliteta neupitna. Tako je bilo i s Vivaldijevim duhovnim djelima.

Oratoriji, psalmi, moteti i druge duhovne forme pravi su dragulji skladani s posebnom pažnjom i pobožnošću.Motet Nulla in mundo pax sincera, pisan na latinski tekst, sastoji se od tri dijela (Arija-Recitativ-Arija), nakon čega slijedi zaključna Aleluja. Djelo je pisano u E-duru za solo sopran, dvije violine, violu i basso continuo.

Kada je prije ljetnog raspusta na Praškom konzervatoriju Antonín Dvořák razgovarao sa svojim studentom kompozicije, 18-godišnjim Josefom Sukom, rekao mu je „sada je ljeto, napiši nešto živahno za promjenu, da kompenziramo za sva ona djela u molu". I doista, toga je ljeta mladi Suk skladao svoje najpopularnije i „najsunčanije" djelo, Serenadu u Es-duru za gudače.

Prema raspoloženju kojeg evocira, nerijetko se uspoređuje sa serenadama Čajkovskog, Griega i Sukova učitelja Dvořáka. Djelo je doživjelo svoju premijeru 1895. godine u Pragu. Polusatna serenada jednostavnih struktura odraz je impresivnog i još mladog skladateljskog jezika koji posebno dolazi do izražaja posebno u polaganom desetominutnom stavku. Liniju ovakvih „sunčanih" serenada nastavili su u svojim opusima Elgar, Britten, Holst...