Neće biti čudo ako za desetak godina zaigramo Dickensa ili Dostojevskog

Da bi privukli veći broj čitatelja, moderni autori sve više kao mamac koriste megapopularne kompjutorske igrice. Osim kompjuterizacije svojih djela, neki od njih koriste metode koje igrače prisiljavaju na to da prionu na čitanje.

Kanadski pisac P. J. Haarsm, najpoznatiji po stvaranju virtualnog svijeta 'Orbisovo prstenje' (Rings of Orbis), u koji je smjestio radnju većine svojih djela, došao je na ideju kako osigurati velik broj mladih čitatelja. Kompjutorske igrice nastale po njegovim djelima, prožete su pitanjima koja igrača usmjeravaju, a koja su vezana uz razne informacije koje stoje u knjizi. Želi li igrač bez mnogo muke proći sve staze, primoran je tražiti među koricama, javlja The New York Times.

Haarsm smatra da je danas suludo napisati samo knjigu bez stvaranja videoigrice te da je cilj uvesti književnost u svijet potencijalnog čitatelja kroz neki njima blizak hobi.

Među autorima čija djela se mogu zaigrati je i Rick Riordan s djelom 'The Maze of Bones', J. K. Rowling i nekoliko video adaptacija 'Harryja Pottera', kao i bestseler autora Christophera Paolinija 'Brisingr'.

Iako po mnogima videoigrice nemaju stupanj emotivne i intelektualne složenosti kao što je to slučaj s književnim djelima, s obzirom na ovaj rastući trend, s Middlebury Collegea ističu da neće biti čudo ako za desetak godina zaigramo Dickensa ili Dostojevskog.