Autor prijevoda je ugledni romski i makedonski književnik Jusuf Sulejman, dok je pogovor napisao Demir Sulejman

Pjesnička zbirka "Tigar" hrvatskoga književnika Tomislava Marijana Bilosnića, prepjevana je i na romski jezik, pa je tako Bilosnić postao prvi hrvatski pisac čije je neko djelo u cijelosti prevedeno i objavljeno na romskom jezik.

Autor prijevoda je ugledni romski i makedonski književnik Jusuf Sulejman, dok je pogovor napisao Demir Sulejman, a kao izdavač javlja se International centre for literature, language and culture Rom's (Međunarodni centar za literaturu, jezik i kulturu Roma) u Skopju.

Ova je pjesnička zbirka već doživjela nekoliko prijevoda na strane jezike - engleski, albanski, makedonski, i sada romski jezik. Na Međunarodnim pjesničkim susretima Ilinden 2007., koji se svake godine održavaju u Skopju, u Makedoniji, Bilosnić je za svoju knjigu dobio prvu nagradu čime mu je omogućeno makedonsko izadnje „Tigra". Ove je godine «Tigar» osvojio prvu nagradu «Crvena ruža Elbasana» na Mađunarodnim pjesničkim susretima u Elbasanu u Albaniji.

Pjesnička zbirka "Tigar" prvi je put objavljena na hrvatskome jeziku u izdanju Udruge 3000 Za dar 2004. godine. Sadrži 150 pjesama na temu tigra. Zbirka je podijeljena u šest ciklusa - «Tigar iz Ulice Zadarskog mira», «Tigar četiri puta izlazi iz šume», «Legenda o nimfi», «Mali tigar», «Tigar na svitku papira» i «Ponoćni tigar».

Autor motivu tigra prilazi mitološki, posve se poistovjećujući s ovom egzotičnom životinjom. Mitologiji tigra Bilosnić pristupa na univerzalnoj razini, ujedinjujući sve dosada poznate mitove o tigru - od drevnih dalekoistočnih i indijskih vjerovanja do posve suvremenog, zapadnjačkog poimanja simbola tigra.

Vanjski prostor tigra civilizacija je i njezine vrijednosti s kojima se autor razračunava, jer tigar kao simbol za pjesnika je put pročišćenja, katarze, ali i samog egzistencijalnog opstanka. Spajanju vanjskog mitološkog tigra sa svojim intimnim egzistencijalnim tigrom, pjesnik prilazi panteističnom laudativnošću sv. Franje Asiškoga.

U Bilosnićevoj poeziji o tigru prepoznatljivi su novi trendovi postmoderne i njezine citatnosti. Naime, Bilosnić «citira» ključne kodove naše civilizacije - od Budhee, Sidarthe, Lao-Tsea, Sesona, Aleksandra Makedonskog, Petra Velikog, Dantea, do poganskog vjerovanja u moć tigrove kože u nekom posve nepoznatom indijskom mjestu. Obračunavajući s tekovinama civilizacije, on ih ne negira, nego se jednostavno kroza njih pjesnički pročišćava, što ovoj pjesničkoj zbirci pridaje i dimenziju epičnosti.

Od prve do posljednje pjesme, u svakoj novoj asocijaciji i pjesničkoj slici, moguće je pratiti i osobne pjesnikove nutarnje metamorfoze, od «Tigra iz Ulice Zadarskog mira», tigra u ljubavnom zanosu u «Legendi o nimfi», djetinjoj razigranosti u ciklusu «Mali tigar» do «Ponoćnog tigra» koji nadilazi sebe, pretvarajući se iz riječi, temelja pjesništva, u ono što nadilazi i samu riječ - tišinu i misao.

Bilosnić u pjesničkom jeziku „Tigra" sjedinjuje civilizacijske kodove Istoka i Zapada čiji se ostaci i danas prepoznaju u kulturi i tradiciji balkanskih prostora, stoga je i doživio punu afirmaciju u kulturnim sredinama Albanije i Makedonije. A njegova romska verzija, utjelovljuje metaforiku „tigra-lutalice", osamljene i ugrožene vrste u vrtlogu globalističkih zbivanja.