Zbog čega se uopće baviti glumom? Zbog ljubavi prema umjetnosti ili radi novca?

'Artikultura' nam je sinoć predstavila autorski projekt Marija Kovača 'O iskrenosti ili odgovornost kapitala', iznimno simpatičnu i bolno iskrenu priču o fazama nastajanja i financiranja kazališnih predstava, ukoliko niste institucionalizirani glumci ili redatelji.

U vrijeme kada se neprestano govori o gradskim strategijama kulturnog razvoja, razotkrivanje funkcioniranja uobičajenog sustava raspodjele novca u kulturi u obliku 'financijski i idejno najtransparentnije predstave u povijesti hrvatskog glumišta' zanimljiva je umjetnička akcija.

Kovač je s gledateljima podijelio iskustvo sudjelovanja u radu jednog od vijeća - zaduženog za programe urbane kulture i kulture mladih, stavljajući u središte predstave sebe i svoj rad, ali i rad kolega glumaca te razlike u njegovoj procjeni, ovisno o tome kojoj interesnoj skupini pripadaju. A pripadnost interesnoj grupi, osobna poznanstva i veze često su dovoljni da projekt dobije zeleno svjetlo, kao i neophodna sredstva.

'O iskrenosti ili odgovornost kapitala' predstava je koja postavlja opravdana pitanja: zbog čega se uopće baviti glumom? Zbog ljubavi prema umjetnosti ili radi novca?

Jedno od ključnih motiva koje se provlače kroz cijelu predstavu je određeno kategoriziranje hrvatskog glumišta: od kazališnih amatera, preko profesionalnih glumaca bez diplome, do akademskih glumaca ili onih koji su pred diplomom.

Nezaobilazni element cijelog projekta je i detaljno navođenje iznosa - od najmanjih honorara isplaćenih onima koji po trgovačkim centrima izigravaju vile i vještice, pa sve do velikih brojki koje idu u ruke onima koji se pojavljuju u sapunicama i reklamama.

Izvođači su 'zaradili' oko 5.000 kuna samom izvedbom. Na samom kraju, publici su otkrili tajnu - koliko su potrošili za svaki pojedini odjevni predmet, kao i na što su spiskali ostatak honorara.

Čitava je predstava vođena prema ispovijedima umjetnika, pa je tako najveći naglasak na sadržaju, a ne na formi. Gotovo cijelo vrijeme gledatelj ima dojam da je upao na nekakvo okupljanje, susret glumačke ekipe koja slobodno i spontano razvija priču oko toga što za njih znači bavljenje glumom.

'O iskrenosti ili odgovornost kapitala' svakako nije raskošna svečanost na daskama koje život znače, a to i nije njezin cilj - ona jednostavno i iskreno progovara o nemoći da se s novcem koji nezavisna kazališta dobivaju napravi išta osim inteligentne zafrkancije na račun sistema.