U glavnoj ženskoj ulozi, koja je i nositeljica cijele radnje, našla se, u komediji već prokušana zadarska glumica Tamara Šoletić, kojoj je ovo prva suradnja s Hrvatskom kazališnom kućom Zadar

Pred punim gledalištem u Providurovoj palači, sinoć je izvedena premijera komedije 'Nije bila peta, bila je deveta', u režiji zadarskog glumca i redatelja Mirka Šatalića.

Originalni tekst talijanskog dramaturga Alda Nicolaija, Mirko Šatalić prilagodio je suvremenom dobu i smjestio ga u Zadar, a kada govorimo o 'petoj' ili 'devetoj', treba spomenuti kako se ne radi o ženama, već o Beethovenovim simfonijama, koje simbolično označavaju dva moguća epiloga priče.

U glavnoj ženskoj ulozi, koja je i nositeljica cijele radnje, našla se, u komediji već prokušana zadarska glumica Tamara Šoletić, kojoj je ovo prva suradnja s Hrvatskom kazališnom kućom Zadar na nekom od projekata u domaćoj produkciji.

Eva (Šoletić) je, unatoč svojoj atraktivnosti i neskrivenom seksipilu, ipak onakav tip žene od koje zazire devedeset posto muškaraca - dominantna, naporna, neumorna pričalica i vječno zabadalo, koja dobije ono što je naumila na ovaj ili onaj način, ne birajući pritom sredstva ni žrtve.

Igrom slučaja, na plaži sretne sredovječnog Bruna (Šatalić), kojemu taj susret bude fatalan - završi u zatvoru zbog ubojstva kojeg nije počinio, a zatim i u bolnicu za duševne bolesnike, dok je Eva, glavni krivac svih njegovih nevolja, neprestano prisutna svo vrijeme, tvrdeći kako se u međuvremenu zaljubila u njega.

Slijedeći uzrečicu 'ako ne možeš protiv njih, pridruži im se', Bruno joj pada u naručaj i oni postaju ljubavnici. Idila cvjeta, dok jednoga dana Eva od njega zatraži jedu malu sitnicu za njihovu potpunu sreću - ubojstvo njenog muža (Zalar).

Međutim, Bruno i Mario (muž) otkriju prijateljstvo, te se mimo Evina znanja sastaju na piću, odlaze na utakmice i uskoro povjere jedan drugome istu stvar - kako im je život uništila i sebi podredila jedna te ista žena! Tada i Evini pomno razrađeni planovi dobiju jedan sasvim drugi tijek.

U manjoj, ali prilično atraktivnoj ulozi (policajka, medicinska sestra i konobarica), našla se polaznica glumačke radionice HKK Zadar, mlada Josipa Zubak, kojoj je ovo debi na kazališnoj sceni.

Solidna crnohumorna komedija, zanimljivih dijaloga i izvrsne i prilično zahtjevne scenografije, naišla je na dobre reakcije publike, te se svrstava u još jedan od uspješnih projekata Hrvatske kazališne kuće Zadar. 

Uz kvalitetnu glumu ponovno je, nakon drame 'Željezo', upotrijebljena videoprojekcija kao kulisa, koja je dala dodatnu živost  i izvrsno se uklopila s glazbenom podlogom Mladena Baučića Baucha na saksofonu.

No s obzirom da se direktno sugeriralo kako se radnja događa 'sada i ovdje' (jer u jednoj sceni Bruno i Mario dolaze s košarkaške utakmice na Višnjiku, s Tornadovim šalovima oko vrata), onda su se neki segmenti više trebali prilagoditi tome - možda veća upotreba zadarskog slenga, te kostimografija, koja je, svojim jarkim bojama i krojevima bila iznimno efektna, ali ne baš bliska suvremenom odijevanju Zadrana.