Ljetnikovac hvarskog pjesnika Petra Hektorovića iz 16. stoljeća, poznatiji pod imenom Tvrdalj, ove je godine tijekom temeljite obnove pretrpio tešku, vjerojatno i nepopravljivu devastaciju

Grupa građana Starog Grada na Hvaru, ljubitelja kulturne baštine, izvijestila je javnost o skandaloznoj devastaciji ljetnikovca renesansnog pjesnika Petra Hektorovića.

Ljetnikovac hvarskog pjesnika Petra Hektorovića iz 16. stoljeća, poznatiji pod imenom Tvrdalj, ove je godine tijekom temeljite obnove pretrpio tešku, vjerojatno i nepopravljivu devastaciju. Na fotografiji snimljenoj 6. travnja ove godine vidi se stanje u početku radova na krovištu renesansnog ljetnikovca i ribnjaka.

Završetkom obnove objekt je dobio na visini više od pola metra, odnosno dodana su dva do tri reda kamena. Osim toga, originalno krovište na dvije vode sada je na četiri vode i dodano je šest novih luminarija, što je prvorazredna devastacija i falsifikat.

Objekt je tipični hibrid ljetnikovca, renesansne vile i utvrde koje su se podizale u vrijeme turske opasnosti u Dalmaciji. Unutar kompleksa su smješteni ribnjak, vrt i perivoj.

S obzirom da je utvrđeni dvorac na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, krimen je time veći. U kamenu Tvrdalja je uklesana oporuka kojom Hektorović izričito traži da se objekt ne skrnavi. Mijenjanje gabarita i građenje krova i luminarija koji su falsifikat sigurno nije poštovanje pjesnikove oporuke.

Što je najgore u čitavoj priči, problematična obnova obavljena je u suradnji i uz dozvolu Ministarstva kulture i Konzervatorskog odjela u Splitu. Povećanje gabarita i novo krovište voditelj obnove Nikša Grubišić pravda otvaranjem vizure prema kuli Altani, što ne može biti jer je utvrda viša za najmanje pola metra. Tako paušalan i nemaran odnos prema baštini institucija koje bi se trebale ponašati baš suprotno zastrašuje.

Zahvat je usporediv sa sličnim skandalom u Splitu istočno od Dioklecijanove palače tijekom obnove Dominikanskog samostana koji je isto tako narastao za pola metra do metar, a krovište na dvije vode mu je pretvoreno u potkrovlje s luminarijima. Razumljiva je bila želja samostana za dodatnim kvadratima na metar od Dioklecijanove palače, ali to je bilo protuzakonito.

Vjerojatno je to bio i uzor za ovu intervenciju na Hvaru, jer potpisuju je iste institucije. Matematika je jednostavna, kad nam je to prošlo u Splitu, što ne bi u Starom Gradu. Kada se potpuno izgube kriteriji, onda ni katedrala Sv. Dujma, bivši Dioklecijanov mauzolej, isto ne bi trebao biti problem. Na kraju, za naše potomke ćemo svi biti barbari i devastatori, i mi nijemi i bespomoćni promatrači.