Jerka Bezića pamte generacije Zadrana kojima je predavao u Muzičkoj školi, a godinama je radio i kao asistent u Institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru

Istaknuti akademik Jerko Bezić preminuo je u subotu 9. siječnja u 81. godini života. Akademik Bezić bit će pokopan 13. siječnja u 15 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Jerka Bezića pamte generacije Zadrana kojima je predavao u Muzičkoj školi, a godinama je radio i kao asistent u Institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru.

Akademik Bezić, najveći autoritet na području hrvatske etnomuzikologije, bio je aktivan do gotovo posljednjeg trenutka života. Nakon pretrpljenih nekoliko moždanih udara uvijek iznova oporavio bi se i nastavio raditi. Ali posljednji u studenome ove godine za njega je bio koban.

Svojim stručnim počecima vezan za Povijesni institut HAZU u Zadru, kao i obiteljskim vezama: otac mu je naime bio liječnik u Zadru i na Kolovarima imaju obiteljsku kuću.

Svaki slobodni trenutak bavio se stručnim radom, čak i u mirovini. Istraživao je bogatu glazbenu baštinu zadarskog područja, kako na terenu tako i u arhivima i Znanstvenoj knjižnici koja čuva bogatu rukopisnu glazbenu baštinu. U posljednje vrijeme bavio se posebno radom Gregorija Zarbarinija i Matije Kurtovića koji su u rukopisu ostavili Inno sacro di Zara. 2005. godine sudjelovao je sa izlaganjem „Zapisi glazbe i radovi o glazbi u rukopisima Gregorija Zarbarinija (1842-1921) koje čuva Znanstvena knjižnica Zadar" u proslavi 150. obljetnice osnutka Znanstvene knjižnice Zadar.

Pripremao se u suradnji sa don Pavlom Kerom objaviti još jednu knjigu, ali kobni, posljedni moždani udar u tome ga je zaustavio.

Biografija:

Jerko Bezić rođen je 1929. godine u Kranju (Slovenija). Ratne godine 1941.-1945. provodi u Zagrebu kao đak klasične gimnazije, završava pripravnu glazbenu školu i dva razreda srednje glazbene škole (glavni predmet klavir).

Godine 1948. maturira u Zadru. U jesen iste godine upisuje se u Ljubljani na Pravni fakultet, a na Srednjoj glazbenoj školi pri Akademiji za glasbo nastavlja studij klavira. Godine 1950. napušta studij prava i posvećuje se samo glazbi. Nakon završene Srednje glazbene škole upisuje se ujesen 1951. na Muzikološki odjel Akademije za glasbo u Ljubljani gdje diplomira 1956. godine. Za vrijeme studija radi kao honorarni stručni učitelj na muzičkim školama u Ljubljani.

Po odsluženju vojnog roka od 15.9.1957. radi kao volonter, a od 1.10.1958. do 30.9.1964. kao asistent u Institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, u Odsjeku za etnografiju i muzički folklor. U to je vrijeme i nastavnik na Muzičkoj školi u Zadru u dopunskom radnom odnosu.

Od 1.10.1964. asistent je u Odsjeku za folklornu glazbu u tadašnjem Institutu za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku), gdje radi do umirovljenja (31.12.1999.). Nakon što je 10.6.1970. na Univerzi u Ljubljani disertacijom Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji promoviran u doktora muzikoloških znanosti, izabran je 25.9.1970. za znanstvenog suradnika Instituta. U višeg znanstvenog suradnika promaknut je 21. 6.1977., a u znanstvenog savjetnika 15.5.1979.

Etnomuzikologiju sa seminarom predavao je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu od šk. god. 1966./67., od 1977. u zvanju izvanrednog profesora, od 1984. do uključivo 1992./93. u zvanju redovitog profesora u dopunskom radnom odnosu. Na istoj ustanovi vodio je postdiplomski studij iz etnomuzikologije od jeseni 1978. do ljeta 1993. Osnove narodne glazbe južnih Slavena predavao je na katedri za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, od šk. god. 1986./87. do uključivo 1992./93. (također u dopunskom radnom odnosu). Školske godine 1974./75. vodio je postdiplomski studij iz etnomuzikologije na Duquesne University u Pittsburghu, Pa. USA.

Bio je predsjednik Društva folklorista Hrvatske 1968.-72. i 1982.-83., predsjednik Jugoslavenskog nacionalnog komiteta Međunarodnog savjeta za tradicijsku glazbu (ICTM), od 1965. do danas član je studijskih grupa te međunarodne etnomuzikološke organizacije. Od 1980. član je suradnik, od 1988. izvanredni a od 1991. redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te je u tom svojstvu 1997. izabran za tajnika akademijina Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju (do 31.12.2003.)