'Buža' je i više nego prikladno 'pala' baš te sparne večeri, jer se i sama odvija u ljetnim noćima

Samostalna kazališna ekipa, u suradnji s Teatrom Verrdi i Obrovačkim kulturnim ljetom, sinoćnjom izvedbom 'Buže' pokazala je kako predstava ne mora blistati poznatim kazališnim imenima, scenografijom i drugim elementima, da bi dotaknula publiku.

U režiji Maje Šimić, dugogodišnje članice Zadarskog plesnog ansambla, producentice Zadra Snova i Kalelargarta, predstava 'Buža', poznata je i kao istoimeni film prema tekstu splitskog književnika Živka Jeličića.

Predstava je započela istovremeno kada i utakmica Finala doigravanja za prvaka Hrvatske u košarci, no puna dvorana bivšeg kina 'Pobjeda' značila je kako u Zadru još uvijek ima imunih na zarazu navijačke euforije.

'Buža' je i više nego prikladno 'pala' baš te sparne večeri, jer se i sama odvija većim dijelom u ljetnim noćima kada i cvrčci ugibaju od topline, prateći sukob šjor Vite (Mimi Zadarski) i šjor Pere (Milo Kucar), koji najčešće jedan drugoga gnjave preko balkona, kada se ne svađaju radi nesretne buže.

Buža i druge sitnice koje život znače, dovode dobrosusjedske odnose do sudskog procesa (Vinko Radovčić), a sve to pokreće razotkrivanje mnogih prešućenih tajni.

Glumci su nas osvojili dijalektom (osobito Vinko u ulozi policajca), prirodnošću i šarmantnim, suludim transformacijama, a predstava se nije nepotrebno otegnula i tako naštetila dojmu priče u cjelini.

Uz povremene glazbene sekvence, od kojih moramo spomenuti efektnu Bachovu Tocattu i fugu u d-molu, 'Buža' je gorko-slatka štorija o nama, mediteranskim likovima koji se vole, mrze, podbadaju, potkupljuju, i koliko god se to činilo nevjerojatnim - ne mogu živjeti jedni bez drugih.

Buža može spojiti zidove trošnog sobička i zlatnog kaveza, živote razdvojene generacijskim jazom, zavišću, ohološću, samoćom. I zato neka buže, rekao bi šjor Vito.

FOTOGALERIJA