Dragutin Herenda nije isticao svoju svjetlost, ali su ga krasile sve one ljudske, ovozemaljske vrline i svjetlosti

'Možda nije dovoljno jako, ali pamtit će te i oni koji su te davno zaboravili'.

Dragutin Herenda, pjesnik, novinar, recenzent, lektor, ali iznad svega čovjek koji je uvijek za drugoga vremena imao.

Teško je pisati o nekome koga više nema, ali kako je to Cesarić rekao:

' Al' nisam samo zemlja, samo trava,
jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
samo je dio mene koji spava.'

Zasigurno je i Dragutin Herenda kroz vječnosti protkane stihom,  svojih zbirki poezije : 'Prepravljeni život', 'Osrebreni oblak' i 'Osrebreni oblutak'  dalje pored nas i samo je usnuo na trenutak ovozemljaskog života i živi svojom poezijom i novinarskim radovima koji su protkani kroz vječnost nekog drugog, manje prepoznatljivog života.

Bio je ikona jednog vremena, i takav će uvijek živjeti .

Bio je svjetlost koja se prerano ugasila, ali u srcima će ostati zauvijek. Znao je kako koračati ispod plavetnila života, a opet kao da je bio vođen mišlju A.B. Šimića:

'Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!'

Dragutin  Herenda nije isticao svoju svjetlost, ali su ga krasile sve one ljudske, ovozemaljske vrline i svjetlosti. Biti čovjek, najveći je grijeh današnjice, ali  'Za života, brate za života', sjeti se prijatelja, poznanika, prolaznika, sjeti se onoga koga si zaboravio, zadatak je nas koji smo ostali.

Čemu ulice, imena trgova kada nema više onoga za koga se moglo učiniti više?

Jednostavnije mu je dodijeliti  neko ime na tamnoj ploči koja će tek krasiti ime nekog zida ili tek možda usmjeriti na razmišljanje   životnog imperativa: ' Ispuni srca ljubavlju danas,
za života brate, za života', kako bi to rekla Ana Maria Rabatte.

Jednostavnost Dragutina Herende bio je njegov identitet i definicija ali i imperativ života. Sve ljudsko bio je on. Ne može se vječnost zaboraviti, on je ovdje, on je s nama, usnuo je u  kamen grada u svaku poru njegovog i najtajnijeg kutka.

Laka Ti zemlja, Tebi koji si uvijek imao srce za svakoga!