Osim što je na golemu pozornicu Meta Sellars instalirao avion Air Force One, predstava bi trebala intrigirati uvijek aktualnom političkom temom o odnosu SAD-a i Kine

U ciklusu prijenosa iz Metropolitana napokon se najavljuje suvremeni naslov, dok je u dvoranama Movieplexa otpočeo novi ciklus opernih prijenosa iz europskih kazališnih kuća.

Unutar dobro razrađenog okvira koji mahom ispunjavaju naslovi iz standardnog repertoara upotpunjeni ziheraškim produkcijama i zvučnim solistima, novi naslov iz Metropolitan Live HD ciklusa, opera Johna Adamsa 'Nixon u Kini' najavljuje se kao zanimljiva prije svega iz dva razloga.

Prvi je taj što se radi o suvremenoj operi napisanoj 1987. koja tematski obrađuje povijesni susret predsjednika Nixona i Mao Ce Tunga 1972. godine, a drugi je režija Petera Sellarsa, jednog od utjecajnijih režisera operne pozornice. Iako se radi o odgođenom prijenosu iz veljače, dakle snimci, 'Nixon u Kini' bi, osim činjenice da je na golemu pozornicu Meta Sellars instalirao avion Air Force One, trebala intrigirati i interpretacijom uvijek aktualne političke teme o odnosu SAD-a i Kine, kao i suvremenom glazbenom partiturom na tragu minimalizma Philipa Glassa.

Kompozitor John Adams je u ulozi dirigenta, a solističku postavu predvode, od kritike uglavnom hvaljeni James Maddalena, Janis Kelly i Kathleen Kim. Uz dobro uhodane i dobro posjećene prijenose iz Metropolitana, zagrebačka publika dobila je nove termine opernih live prijenosa u kino dvorani Movieplex. Ciklus je započeo 24. ožujka prijenosom Mozartove 'Čarobne frule' iz milanske Scale, a nastavit će se sljedeća tri mjeseca, prijenosima iz Bečke državne opere, La Fenice u Veneciji, Gran Teatre del Liceu u Barceloni, Covent Gardena u Londonu. Naslovi koji najviše izazivaju pažnju su Donizettijeva 'Anna Bolena' iz Beča (5. travnja) te Verdijev 'Macbeth' iz Londona (13. lipnja).

Sudeći prema prvom prijenosu, prijenosi iz europskih kazališnih kuća ne raspolažu raskošnim produkcijskim mogućnostima prve američke operne kuće. Kamera i uglova snimanja je znatno manje, a zvuk u kino dvorani nije ni približno profiliran kao u koncertnoj dvorani.

Nadalje, prijenosi su popraćeni šturom knjižicom (s tipfelerima te izostavljenim imenom režisera produkcija) u kojoj se samo prepričava radnja opera, no zato ti komercijalni prijenosi imaju jednu bitnu prednost. Naime, lišeni su onih napornih i suvišnih intervjua koje robotički vode operne primadone, a kojima Metropolitan tako revnosno ispunjava pauze između činova.