Kultura

Ansambl Suave ciklusa piu mosso

Ciklus piu mosso u senzualnom ritmu milonge i flamenca

Ciklus piu mosso u senzualnom ritmu milonge i flamenca

U Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, jučer su nas mladi zadarski glazbenici ciklusa piu mosso ponovno oduševili. Senzualnim zvucima gitara odlično usklađenih i 'udruženih' sa snažnim kontrabasom, 'odveli' su nas na trenutak u neko drugo vrijeme i prostor - imali smo priliku uživati u ritmovima španjolskog flamenca i argentinskog tanga.

Inače, ansambl Suave (od latinske riječi suāvis - slatko; šarmantno, elegantno, profinjeno) osnovan je u prosincu 2010. godine. Članovi su Josip Marcelić, Ivan Vihar i Melita Ivković, talentirani i priznati mladi glazbenici, kako u Hrvatskoj, tako i diljem svijeta.

'Skladbe izvedene na sinoćnjem koncertu na prvi su pogled publici možda bile veoma udaljene stilom, vremenom i mjestom nastanka, ali mislim da je, zavirivši ispod površine, mogla uočiti zanimljive poveznice i utjecaje koji svjedoče o jednom od najfascinantnijih aspekata glazbe. Večeras smo nazočili jednoj od bezbrojnih posebnosti glazbe, a to je spajanje naizgled nespojivog, vremenski i geografski udaljenog u jedinstvo vremena, prostora, emocija i stilova', rekla je Melita Ivković.

Sinoćnji program je sadržavao:

1) Máximo Diego Pujol (1957) - Tango, Milonga y Final

Argentinski gitarist i skladatelj, nastavljač je tradicije velikana argentinskog tanga Astora Piazzolle i jedan je od najznačajnijih suvremenih latinoameričkih skladatelja za gitaru. Sinoće je izvedena njegovo najpoznatije djelo, u originalu napisano za dvije gitare.
Skladba je izvedena u tri dijela: Tango de Abril (Travanjski tango), Milonga de Junio (Lipanjska milonga) i Final Feliz (Sretan završetak).

2) Louis Couperin (c. 1626 - 1661) - skladbe Canarios, Passacaglia iz komada za čembalo iz rukopisa Bauyin (ca. 1658)

Egzotični genij kratkog životnog vijeka pripada čembalističkoj tradiciji 17.st. koju su započeli Talijan Frescobaldi i Nijemac Fromberger.
Canarios je ples porijeklom s Kanarskih otoka, vrlo popularan i u Europi u 16.st., u Andaluziji, Italiji i Francuskoj.
Passacaglia je glazbeni oblik temeljen na ostinato-basu, porijekom iz Španjolske (17.st.). Izraz potječe od španjolskih izraza pasear (hodati) i calle (ulica).

3) Dmitrij Šostakovič (1906 - 1975) - Preludij br. 4, Preludij br. 5 iz 24. Preludija i fuge za klavir, op. 87

Bio je prvi skladatelj koji je slijedio Bachov izazov skladajući svoju zbirku (1950-1951), u vrijeme kada je bio nepoželjan u staljinističkoj Rusiji, kritiziran zbog zapadnjačke, disonantne i antisovjetske glazbe.
4) Domenico Scarlatti (1685 - 1757) - Sonata K. 27, Sonata K. 380 iz 555 sonata za čembalo
Rodom iz Napulja, proveo je 25 godina kao kraljičin skladatelj u Španjolskoj. Od toga, 4 godine u andaluzijskoj prijestolnici Sevilli, kolijevci flamenca. Ti utjecaji su sveprisutni u njegovim sonatama za čembalo kojih je skladao čak 555.

5) Mario Castelnuovo-Tedesco (1895 - 1968) - Preludij i fuga br. 2 u D-duru, Preludij i fuga br. 4 u E-duru i Preludij i fuga br. 5 u h-molu iz Dobro ugođenih gitara, op. 199

Autor je glazbe za 250 holivudskih produkcija, a među učenike mu se ubrajaju Henry Mancini, Jerry Goldsmith, John T. Williams i dr. Bio je jedan od najpoznatijih talijanskih skladatelja u svijetu. Djela su mu izvodili glazbenici poput Toscaninija, Piatigorskog, Heifetza, Segovije; prijateljstvo sa Segovijom rezultiralo je brojnim djelima za gitaru.

6) Astor Piazzolla (1921 - 1992) - Verano Porteño (Ljeto u Buenos Airesu), Invierno Porteño (Zima u Buenos Airesu)

Imao je neobičan razvojni put do statusa jednog od najcjenjenijih glazbenika 20.st., ali i današnjice. Svoj prepoznatljivi skladateljski stil 'novog tanga' razvio je tek u Parizu 1954. Bio je to stil izgrađen na tradiciji tanga kojeg je obogatio svim onim što poznaje. Njegov novi tango tek je s vremenom osvojio odobravanje u domovini. Najdraži instrument mu je bio bandoneon, simbol argentinskog tanga.

7) Celso Machado (1953) - Imagens do Nordeste (Slike brazilskog sjeveroistoka)

Suvremeni je brazilski skladatelj i multi-instrumentalist. Imagens do Nordeste je skladba pisana za dvije gitare, zapravo je portret brazilske sjeveroistočne regije. Prema skladateljevim riječima, to je sušno područje unutrašnjosti gdje je život težak i nemilosrdan. To je za njega vrlo emotivno djelo puno tuge i nade.

Ansambl Suave izveo je još i dvije dodatne skladbe na kraju programa ugodno iznenadivši publiku.Sve skladbe s programa izvele su se u obradama za dvije gitare i kontrabas koje su priredili članovi ansambla.

 


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.