Ljeto prođe za trenutak, a kreativni umovi moraju djelovati cijele godine...

15 godina nije malo. Toliko traje festival Zadar snova, sinonim za kazališni, plesni i ulični program u Zadru, uz već tradicionalnu projekciju filmova, koji nudi specifičnost umjetničkog izraza i pokreće nemirne duhove zadarske nezavisne scene u okviru hrvatskog i svjetskog suvremenog kazališta.

Međunarodni festival novog kazališta i izvedbenih umjetnosti -multimedijalni je projekt uličnog teatra, performansa, instalacija i intervencija kazališnih i likovnih umjetnika u urbani prostor.

Zadar snova ove su godine otvorile dame - Jasna Frankić-Brkljačić postavila je koreodramu, Čehovljeve 'Tri sestre', Vjera Vidov sa skupinom 'U biti' predstavila je intrigantnu 'Decipulu', a Sanja Petrovski još je jednom pokazala kako se Zadar ne treba bojati za svoju plesnu budućnost. U crkvi Sv. Donata izveden je program spoj suvremenog plesa, glagoljice i buto tehnike -  'Tri Marije hojěhu'.  Martina Ružić, Nikolina Dolfić, Tea Kulaš, Stella Rončević, Sanja Petrovski oživio je prostor drevne crkve u sasvim novom kontekstu.

Festival je ove godine imao ton erosa. Možda je za to najzaslužnija Senka Bulić, koju smo gledali u predstavi 'Me and Al'. Njezina 'Rozamunda' definitivno je obilježila program Zadra snova, kao jedno impresivno scensko djelo koje je odigralo Kraljevsko pozorište Zetski dom, tj. Tihana Ćulafić i Marinko Leš.

 'Dosta sam predstava igrala u Zadru, i baš volim Zadar snova, mislim da je to jedan sjajan festival, ima super programaciju, potiče mlade nezavisne umjetnike, potiče kreaciju. Apsolutno kreativan festival.

Vrlo rijetko idem na festivale jer ih ne volim, ali Marko Mandić i ja smo se ipak odlučili nastupati na Splitskom kazališnom ljetu i na Zadru snova", kazala nam je Senka Bulić.

Ne smijemo zaboraviti 'Viu Negativu' koja ove godine ipak nije bockala prste, kao što se to dogodilo prilikom jednog performansa u Zadru, već je preuzela govorničku poziciju i 'postavila karte na stol' na Forumu.

Pariški Orian Teatar predstavio nam je Becketta. Predstava Mehdia Farajpoura bazirana je na monodrami Krappova posljednja vrpca, smatranoj Beckettovim autobiografskim radom.

Teatr Apart u crkvi Sv. Dominika izveo je predstavu 'Klepysdra'. Klepsydra na poljskom jeziku nosi dva značenja, pješčani sat, ali i osmrtnica; metafora neizbježne prolaznosti vremena.

Grand finale programa, solo predstava Seigradi, talijanske grupe autora Santasangre, zbog tehničkih poteškoća nažalost je otkazana.

Uz kazališni program, kasnovečernji festivalski termin nastavljen je filmskim projekcijama u Sv. Donatu. Prikazano je ukupno 34 kratkometražna naslova. S domaćeg terena hrvatski kratki filmovi iz selekcije 58. Festivala igranog filma u Puli, te u međunarodnom dijelu pobjednički filmovi Europske filmske akademije, u suradnji Zadra snova s Tabor film festivalom.

Ljeto u Zadru puno je kulturnih događanja, naravno, primat drže oni institucionalni, poput Zadarskog kazališnog ljeta i Glazbenih večeri u Sv. Donatu. Usporedbe su nemoguće, no zaljubljenicima u kulturu i umjetnost Zadar snova dolazi kao veliko osvježenje. Zašto? Jer se radi o tjednu u kojem se u Zadru odvijaju nove, provokativne stvari, koje komuniciraju s prostorom i samim posjetiteljima. A sve to godinama ima isti cilj: konačno utemeljenje zadarske kulturne scene mladih, artikulirane kroz autonomnu produkciju u za to adekvatnom prostoru, budućem Multimedijalnom kulturnom centru za mlade. Zadar snova još uvijek sanja taj cilj.

Ako se sjetite poznate basne o crvrčku i mravu, sve će vam biti jasno. Ljeto prođe za trenutak, a kreativni umovi moraju djelovati cijele godine. Ne u stanovima, garažama, kafićima. U za to adekvatnom prostoru.