Njegove pjesme nisu regulativne, niti imperativne, iako iskustvo života, kao što smo rekli proizlazi iz njih. One su tu da bi se nasmijali, zamislili, pa čak i naučili ponešto

U organizaciji Zavičajnog muzeja u Biogradu na Moru,  u petak je predstavljena zbirka pjesama „Čežnja"- „Hrepenenje", slovensko-hrvatskog autora Božidara Šimića.

U prepunom lapidariju Muzeja, okupili su se ljubitelji poezije i lijepo pisane riječi.

Program je bio ispunjen glazbom i recitacijom. Ženska klapa „Moreta" i orkestar Osnovne glazbene škole iz Biograda, pod vodstvom prof. Miloša Jordanka, ispunila je ovu lijepo organiziranu večer, predivnim pjesmama i melodijama. Dok je Nikolina Mojić, pjesnikinja iz Zadra, kroz osvrt predstavila knjigu te već poznatom kvalitetom recitacije, pročitala nekoliko pjesama iz zbirke.

 

U pozdravnom govoru, ravnatelj muzeja, Draženko Samardžić, izrazio je zadovoljstvo gostovanja Šimića, te istaknuo zanimljivost ove večeri. Kako je Samardžić rekao, upravo je gosp. Šimić, glavna poveznica preko Mojićeve, za gostovanje klape „Moreta" i orkestra u Mozirju slijedećeg mjeseca koji će kroz svoje izvedbe predstaviti Dalmaciju u Sloveniji.

Nakon što se zahvalio svima koji su se odazvali ovoj večeri, prepustio je program autoru i recenzentici.

Poeziju ne treba previše riječima objašnjavati, stihove je potrebno čitati i stalno im se vraćati, uvodnim riječima se obratila Mojićeva.
Kada Šimića pročitamo shvatimo kako je on:

- Poeta življenja, iskustvo vremena, učenik vječnoga. Ponekad, poput djeteta razigranog, igra se stihovima, pa kao što je i sam pjesnik Antić nekoć napisao «Nikad ne zaboravi dijete u sebi», taj imperativ Šimić, kao da je doslovno shvatio i dječjom igrom, bez neke posebne namjere , približio se čitatelju na onaj ljudski način. Njegove pjesme nisu regulativne, niti imperativne, iako iskustvo života, kao što smo rekli proizlazi iz njih. One su tu da bi se nasmijali, zamislili, pa čak i naučili ponešto.

Pjesnik je ranjiv, pa tako i Šimić. On se toga ne srami, on svoju bol dijeli s čitateljem, kojem se otkriva srcem. Iako se osjeća povrijeđenost pjesnika kroz njegovu poeziju, i patnja, on ju s ponosom iznosi, ali ne prima bilo kakvu podršku, bar ne od onih koji ne žive približnu bol kao da se drži mudrosti grčkog dramatičara Sofokla "Tko nije patio, ne smije mi davati savjete", zaključila je kroz pisane redove u svom osvrtu Nikolina Mojić.

Na iznenađenje sviju, autor je pročitao jednu od svojih pjesama, te kroz neposrednost svog pristupa i opuštenu atmosferu Šimić  je kroz par riječi potvrdio zadovoljstvo što se nalazi u društvu ljudi koji u poeziji uživaju.

Kroz taktove poznatih dalmatinskih pjesma, završila je večer koja je zasigurno u mnogima ostavila trag ugođaja dobrog raspoloženja.