Michael Moore, često nazivan i provokatorom Amerike, postao je zapažen još 1989. svojim debitantskim dokumentarnim filmom 'Roger and me/Roger i ja'. Film prati Moorove pokušaje u nastojanju da pronađe direktora General Motorsa Rogera Smitha i pokaže mu kako je zatvaranje njihove tvornice utjecalo na gospodarstvo u gradu Flintu u kojemu je Moore rođen i u kojem su u tvornici radili i njegov otac i djed.

Mooreovi obračuni s industrijom oružja u dokumentarcu 'Ludi za oružjem' (2002) i kritike Bushove vanjske politike u filmu 'Fahrenheit 9/11' te farmaceutskim kompanijama u dokumentarcu 'Sicko' (2007) učinile su ga omraženim kod desnice i ljubitelja američke politike te miljenikom ljevice.

S novinarom Financial Timesa Andrewom Edgecliffe-Johnsonom susreo se u New Yorku, gdje trenutačno radi na pisanju memoara. U knjizi pod nazivom 'Here Comes Trouble', pisat će o svome životu prije 1989, borbi protiv rasizma u elitnim klubovima, školskim i studentskim danima, tijekom kojih je, među ostalim, postao članom odbora za edukaciju i pobunio se protiv nasilnog profesora.

Na pitanje što ga je nagnalo na pisanje knjige koja ovoga puta u sebi nema aktivističku notu, Moore odgovara da bi, za razliku od prethodnih djela, ovoga puta želio napisati nešto što će imati i književnu vrijednost.

Iako ima velik broj poklonika, 62-godišnji redatelj i producent, nerijetko se susreće kritikama. Primjerice, u ne tako davno objavljenom tekstu The Washington Timesa, nazivaju ga licemjernim jetsetterom i bogatašem koji vara. Godine 2004. objavljena je i žestoka kritika njegova filma pod naslovom 'Laži Michaela Moorea' na stranicama uglednog Slatea.

Moore se mnogo ne obazire na takve optužbe. 'Napadi nikada ne dolaze od pripadnika radničke klase, kazao je, dodavši da danas zarađuje jako dobro što nije uvijek bilo tako. 'Kada ste dugo vremena bili dio radničke klase, sve što želite je maknuti se', kazao je Moore.

Njegova knjiga 'Stupid white man' najprodavanija je knjiga djela nefikcije 2002. U njoj oštro kritizira Bushovu vladu kazavši da će se Amerika od nje oporavljati još dugo vremena. Na pitanje što misli o Bushovu nasljedniku Baracku Obami, Moore, koji je javno podržao današnjeg američkog predsjednika, više ne gaji prevelik entuzijazam. Smatra da je Obama prokockao priliku da se profilira kao 'veliki predsjednik'.

'Republikanci ga tretiraju kao nevidljivog predsjednika. Imamo grupu republikanskih kandidata koji su svakako ludi. Misle da je ostatak zemlje lud poput njih. Ali nije. Mislim, da je barem 50 milijuna ljudi svakako ludo, ali ovo je velika zemlja. Postoji 200 milijuna glasača. Možemo nadglasati 50 milijuna idiota', kazao je Moore o budućim izborima.

Teško je bilo zaključiti jesu li Mooreove potonje izjave šala, piše Andrewom Edgecliffe-Johnsonom, dodavši da su vjerojatno potkrijepljene prijetnjama s kojima se susreo nakon što je 2003. Oscarom nagrađen za film 'Ludi za oružjem'.

Kao ironičan prijedlog demokratima Moore je naveo republikanske kandidate. 'Republikanci kandidiraju ljude koje narod voli, navodeći kao primjere Ronalda Reagana, Arnolda Schwarzeneggera i Freda Thompsona te se zapitao, zašto i Demokrati ne bi na svoju listu stavili Toma Hanksa i Oprah Winfrey.

Adresirajući još jedan od velikih problema Amerikanaca, prekomjeran broj kilograma, Moore je šaljivo izložio i teoriju o tome zašto Britanci rjeđe imaju problema s pretilošću: 'Kada ste mali otok, sve je manje, hotelske sobe, tanjuri...'

Za kraj je dodao da, suprotno uvjerenjima, zaista voli SAD, ali po njemu domoljublje ne podrazumijeva okretanje glave na drugu stranu pred stvarima koje ne funkcioniraju kako bi trebale.