Kultura

Književna kritika

U maloj knjizi skriva se velika priča

U maloj knjizi skriva se velika priča

'Kosa posvuda', prvi prozni uradak Tee Tulić, dobitnicom nagrade 'Prozac', priča je koja prelazi okvire minijaturnog formata u kojoj je izdana

Čitajući roman Ray Kluuna 'Došla žena doktoru', neprestano mi se nametala misao o tome na koji način književnost, kao umjetnost riječi, može pobuditi kontradiktorne emocije.

Kako je moguće pisati o najtragičnijim trenucima vlastitog života u formi koja podsjeća na najbolje fragmente iz bogatog opusa Ephraima Kishona? Kako zadržati distancu prema onome što obilježi život, a ne postati mlak ili još gore, deskriptivan autor?

Rječanki Tei Tulić, voditeljici književne udruge Katapult i dobitnici nagrade 'Prozac' za kratku priču 'Zareza' i nakladničke kuće Algoritam, to je ipak pošlo za rukom.

Njezin prvi roman/zbirka crtica 'Kosa posvuda' čita se u dahu, u suzama i smijehu. Tulić se dokazuje kao talentirana pripovjedačica, a njezin infantilni pristup velikoj temi - neizlječivoj bolesti majke, funkcionira kao obrambeni mehanizam same autorice, ali i ploha kojom čitatelj sigurno klizi i bespovratno završava u mreži autoričinog diskursa.

Kvalitetan tekst, koji je koncipiran u crtice, dnevna zapažanja kao male krhotine 'svakodnevne jadikovke', naprosto osvaja svojom svježinom i lucidnošću, i onda kada se odmiče od svog tamnog središta, povratkom u djetinjstvo, raspaljivanjem po susjedima, liječnicima, urocima, Crkvi, rođacima u Americi, turistima na kruzerima. Ponekad i Čokolino može biti važna stvar, jer se savršeno uklapa kao djelić kaleidoskopa autoričinog potresnog iskustva koje natapa slutnja neizbježnog.

Njezin je fokus jasan, pa čitatelja upoznaje sa ženskim likovima - kćerkom, majkom i nonom. Brat i otac samo su statisti u priči u kojoj se isprobavaju sve metode, pa i alternativna medicina, izmjenjuju brojevi bolničkih soba i medicinske sestre, kose ima posvuda, a nona sjedi u fotelji i pazi da ostane budna. 'Vani još ima dana'.

'Kosa posvuda' priča je koja prelazi okvire minijaturnog formata u kojoj je izdana.

Sama završnica ono je što će vas svakako dodirnuti i pitat ćete se kako to niste ranije zamijetili - 'Nimalo mekoće u riječi satkanoj samo od suglasnika'.

Nagrada koja nam je približila sjajne autorice poput Olje Savičević-Ivančević i Tanje Mravak, još jednom je potvrdila kako 'pogađa u sridu'.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.