Porazgovarali smo s našim poznatim umjetnikom, glumcem i redateljem, i pitali ga kako danas gleda na tekst koji interpretira već puno desetljeće

U sklopu obilježavanja 20 godina od napada na Zadar, kada je velika oštećenja pretrpjela Kneževa palača gdje se nalazila Gradska knjižnica Zadar, te povodom Dana knjižnice, u dvorištu GKZD održan je recital 'Grad', u spomen na legendarnog knjižničara, novinara, prozaika i ratnog izvjestitelja, vukovarca Sinišu Glavaševića.

'Grad' je poetsko-glazbeni program koji vas ne može ostaviti ravnodušnim. Riječi Siniše Glavaševića, lišene pretjerane dokumentaristike, u interpretaciji Rene Medvešaka i upotpunjen autorskom glazbom Čede Antolića mnogima je izazvao trnce. Prošlo je dvadeset godina, ali sjećanja ne blijede.

Osobito danas kada se suočavamo sa nelogičnom transformacijom i relativizacijom povijesnih činjenica. U tom smislu, tekst Siniše Glavaševića budi određene emotivne asocijacije, oživotvoruje se u jednom novom kontekstu, a u sebi nosi neupitan trag univerzalnog, beskrajnog i tako ljudskog.

Porazgovarali smo s našim poznatim umjetnikom, glumcem i redateljem,  i pitali ga kako danas gleda na tekst koji interpretira već puno desetljeće.

'Na relaciji Sinišinih tekstova i mene svake godine raste neko poštovanje. Bilo bi divno kada bih te tekstove znao i živjeti. Učim ih već 10 godina, no svaki put kada ih prolazim, pomislim da mi u životu ostaje toliko toga, da se mogu doista približiti toj razini o kojoj Siniša piše iz pogleda osobe suočene s dnom. Mislim da je to jedno čudesno svjedočanstvo. Riječ je o svjetovnom tekstu koji ima jednu karakteristiku zavjeta; duboku poruku. Za mene, njegova je poruka onaj kamen svega što se događalo tih godina.

Danas je sve toliko relativizirano, do danas vrijeme devedesetih postalo je gotovo problematično. U svemu tome postoji jedna točka na kojoj se sve kristalizira. Postaje jasno što je bilo, što se događalo, tko je žrtva a tko agresor. No, u Sinišinim tekstovima je toliko razumijevanja i ljubavi prema svima, pa i neprijateljima, te mogu reći da se radi o školi koja nadilazi sve ostalo', kazao nam je Medvešek.

Rene Medvešek za Gradsko kazalište lutaka Rijeka režirao je predstavu 'Veli Jože'. Kako to da je odabrao baš Vladimira Nazora?

'Bio je to izbor Kazališta lutaka u Rijeci. Prije 60 godina s tim su djelom otvorili dvoranu, pa su to željeli proslaviti istom predstavom. Meni je Nazor jako zanimljiv, mislim da je u svojim djelima, koja možda nisu toliko spektakularna, privlačna ili pak prisutna kao kod nekih drugih pisaca u našoj svakodnevici, vrlo britko, jasno i duboko ispisao neke ključne elemente našeg mentaliteta i probleme s kojima se i danas nosimo'.

Nazor je Velog Jožu napisao jer je nešto htio reći, smatra Medvešek - nije se opterećivao za koga piše. Ispisao je nešto vrlo važno o našoj naravi i slobodi. Pet godina nakon toga, napisao je i dječju verziju.

Medvešek je već nastupio u Zadru u kazališnim predstavama, a trenutno radi na projektu sa Zagrebačkim kazalištem mladih. Iz Parme i Berlina stigle su dvije kazališne skupine koje će  surađivati sa ZKM-om na predstavi namijenjenoj učenicima. Riječ je o predstavi koja se bavi temom talent i casting-showova, a bit će igrana na tri jezika, s kojom će gostovati u brojnim gradovima, pa možda i u Zadru.