Galerija Meštrović je u proteklih šest dana bila jedno od najsigurnijih mjesta u Hrvatskoj. U njoj se održavala međunarodna konferencija ICOM -ICMS, Međunarodnog odbora za sigurnost muzeja gdje se okupilo 56 sudionika, mahom šefova osiguranja iz svjetskih muzeja koji za sobom imaju i dugogodišnju policijsku ili vojnu karijeru.

Za vrijeme konferencije posjetili su nekoliko splitskih i hvarskih muzejskih ustanova, održali niz predavanja i radionica i posavjetovali splitske kolege o načinima zaštite fundusa i posjetitelja, prenosi Slobodna Dalmacija .

Sažeti zaključak sa splitskog skupa glasio bi: svakom muzeju kod zaštite treba pristupiti na specifičan način, vodeći računa o vrsti građe koju čuva, broju gostiju i kvaliteti zgrade; u prednosti pred povijesnim zgradama su suvremeni objekti kod kojih se prilikom projektiranja već vodilo računa o zaštiti.

Sustav zaštite u splitskim muzejima je zadovoljavajući, a osobito dobre ocjene dobila je sama Galerija Meštrović te Galerija umjetnina. Splitski muzeji trebaju se već sada pripremati za budućnost, odnosno, predviđati zbog rasta turizma veći broj gostiju čijoj se zaštiti u svijetu danas pridaje veća pozornost nego zaštiti samih umjetnina.

Drugi krug zaštite

Najvažnija je pak protupožarna zaštita. Provale u muzeje su relativno rijetke - mnogo se češće događaju na filmu nego u stvarnosti - a požari su češći i mogu u nekoliko minuta progutati stotine neprocjenjivih djela, kao što se prije nekoliko godina dogodilo u Londonu. Nadalje, treba educirati osoblje i razviti "drugi krug zaštite" izvan same zgrade, točnije, raditi na prevenciji i surađivati s policijom.

Ruski model

Gostujući stručnjaci u Splitu i nemaju "pravih" kolega. Splitski muzeji uglavnom koriste usluge zaštitarskih firmi dok šefovi osiguranja, primjerice, Tate muzeja iz Londona ili Louvrea rade s vojskom od dvije do tri stotine stalno zaposlenih čuvara i zaštitara i raspolažu s milijunskim budžetima, ali im zato kroz muzeje godišnje prođe nekoliko milijuna ljudi za koje odgovaraju, kao i za zgradu i sve u njoj.

Međutim, i u Splitu bi se s vremenom moglo dogoditi da u ljetnim mjesecima posjet muzejima sve više nalikuje onoj jednoj zimskoj "Noći muzeja" pa bi neka poboljšanja u zaštiti trebalo uvesti odmah, primjerice, imati stalno zaposlene osobe koje se bave jedino zaštitom, zaključeno je na skupu.

Na konferenciji se moglo čuti interesantnih predavanja o zaštiti muzeja u potresu i o najnovijim računalnim sistemima za nadzor, a Dick Drent iz Muzeja Van Gogha održao je prezentaciju postupka u slučaju zadržavanja taoca u muzeju.

Bilo je govora i o zaštiti slika koje se daju na posudbu. Ruski princip u ovom slučaju pretpostavlja stavljanje tajnog znaka na djelo i izdvajanje djelića platna i boje kako ne bi original bio zamijenjen falsifikatom. Tajni znak stavljaju dvije osobe koje ne znaju jedna za drugu, a s njima komunicira jedino ravnatelj muzeja.

Inače, u Rusiji se kod zaštite uvijek daje prednost ljudskom faktoru, odnosno čuvarima, nad tehnologijom koje i u samom Ermitažu ima jako malo. U korist "ruskog modela" govore i neke od priča o poplavama ili požarima koje su se čule na skupu, jer u konačnici i najskuplja infracrvena lampa ovisi o jednoj žici, a sustav za gašenje o jednom ventilu.

Unatoč tomu, razina sigurnosti u najvećim svjetskim muzejima je takva da često i banke i državne institucije pohranjuju vrijednosti i dokumente u muzejske sefove.