Jedinstven test ljubavne kompatibilnosti koji će partnerima pomoći da otkriju koliko se njihove ljubavne želje i nadanja podudaraju te imaju li temelja za stvarnu, ispunjavajuću vezu

U prepunoj Multimedijalnoj dvorani GKZD (uglavnom ženske publike), jučer se pod stručno-ljubavnim vodstvom vodećeg hrvatskog autora duhovne literature Bruna Šimleše, održalo predstavljanje njegove šeste knjige po redu „Ljubavologija".

Kroz zanimljivo, humorno i simpatično predavanje o ljubavi i međuljudskim odnosima te odgovaranjem na neka od ključnih pitanja partnerskog odnosa kojima se autor bavi u „Ljubavologiji" (kao što su npr. razlika između ljubavi i zaljubljenosti?, je li istina da se suprotnosti privlače?, Zašto se događa prevara?,itd.), Bruno Šimleša je pokušao skinuti okove koje ljudi sami postavljaju kada su u pitanju ljubav i ljubavni odnosi, nastojao je svojoj publici približiti i pojednostavniti njihov smisao i ukazati na načine na koje osoba u vezi zaista može biti sretna, cjelovita i sigurna.

„Nakon prošle knjige naziva „Škola života," koja je govorila o razvijanju što mudrijeg, ljubavnijeg i zrelijeg odnosa prema sebi, nekako je bilo logično da sljedeću knjigu posvetim odnosu prema drugim ljudima, načinima na kojima si kompliciramo te odnose i na koje ih si možemo pojednostavniti", kaže Bruno. „U Ljubavologiji samo nastojao dati savjete ljudima, o tome kako izgraditi zdrave, sretne i strastvene odnose s drugima, kako ostvariti maksimum u odnosima, bilo da je riječ o partnerskoj ljubavi ili obiteljskim, prijateljskim i poslovnim odnosima. U knjizi upozoravam na uobičajene zablude, pogrešna očekivanja i sabotaže odnosa koja ljudi čine jedni drugima, ali isto tako predlažem i rješenja koja će vratiti povjerenje i zadovoljstvo u vezu dvoje ljudi."

Za kreiranje istinskog ljubavnog odnosa ključna su tri faktora - ravnoteža davanja i primanja ljepote, visok stupanj kompatibilnosti i iskrenost.Najveću pažnju autor je posvetio partnerskom odnosu, ali ne zato jer smatra da je najbitniji, ili kruna ljubavnog života, nego zato što oko njega ljudi obično imaju najviše pitanja, zabluda, srcobolja i glavobolja, kaže Bruno. „Mislim da radimo grešku kada partnerski ljubavni odnos stavljamo u središte našeg razmišljanja o ljubavi uopće."

Način na koji većina nas gleda na ljubav je vrlo površan iliti „štur", nastavio je autor Kada govorimo o ljubavi, partnerski odnos ne bismo smjeli uzimati kao jedini i isključivi ljubavni odnos u vlastitom životu. „Ja trenutno imam barem desetak super aktivnih ljubavnih odnosa: jedan seksualni ljubavni odnos sa suprugom, i bezbroj aktivnih ljubavnih odnosa: s prijateljicom, kćerkom, pisanjem, roditeljima... Ja dajem njima svoju ljepotu osjećaja i ljubavi, one meni. To je, ljudi moji, ljubav!", kaže autor. Ljubavni odnos može biti i platonski, stoga partnerski ljubavni odnos uopće ne bismo trebali stavljati u središte naših interesa i poimanja sebe kao ljubavne osobe, upozorava autor.

Većina nas se previše fokusira samo na ljubavni partnerski život da zapravo zaboravlja da može upoznati jednako zanosno, čak možda i jednostavnije, ljubav samu i kroz ostale ljubavne odnose u kojima nema toliko komplikacija. Tako npr. ljubav možemo vrlo jednostavno upoznati kroz ljubav prema plesu, objašnjava autor. Ako netko istinski voli ples i sve što ples u svojoj biti jest, onda zna da jedan dio plesa vodi on sam, a drugi dio (u jednom trenutku) preuzme ples.

Unutar tematike partnerskog odnosa, Šimleša se najviše posvetio najčešćim zabludama u partnerskom životu. Neke od zabluda na koje je upozorio jesu:

Da obično u drugoj osobi, partneru tražimo osobu smislenosti i cjelovitosti. „Ja mislim da je to naša vlastita uloga. Smisao druge osobe, koliko god je mi voljeli, nije da nas upotpuni i učini naš život smislenim, nego da je ona sama već cjelovita i smislena osoba te da s njom i živimo tu cjelovitost i potpunost. Zašto? Zato jer ako tražimo drugu osobu da nas upotpuni, znači da se mi sami doživljavamo nepotpunima i ne cjelovitima,a to onda nije ljubav nego čak neki oblik ovisnosti", kaže Bruno.

Smisao istinskog, harmoničnog ljubavnog odnosa je da vi kao potpuna i cjelovita osoba uspostavite kontakt s drugom potpunom i cjelovitom osobom, u kojoj tražite međusobno razumijevanje, dijeljenje strasti, uživanje u zajedničkim vrlinama, uspjesima, ... Ako ste polovica nečega, to sigurno nije dobro, pa i da ste ona bolja polovica. Opet ste samo polovica i to vodi ka polovičnom životu.

Sljedeća zabluda u partnerskom odnosu je mišljenje kao nije važno što nemate iste interese. To nije dobro, upozorava autor, već bi bilo bilo za oboje da dijelite što više istih interesa. „Slažem se da se treba razlikovati u onim manje bitnim stvarima i područjima u životu (kao npr. koju vrstu salame volite i sl.), ali ako je vama bitan vaš odnos prema Bogu, a partneru nije, onda ćete jako teško uspostaviti onako bogat odnos kako biste mogli s nekom drugom osobom." Kompatibilnost u ključnim životnim područjima je ona koja čini zdravi temelj za jednu dugu, harmoničnu i uspješnu ljubavnu vezu.

Također je vrlo česta pojava u vezama da zaljubljenost počiva na nerealnim temeljima. Često se zaljubljujemo u našu iluziju, viziju ili želju, odnosno u ono što druga osoba nije, ali želimo da je. Puno puta nam je samo jedna rečenica dovoljna da naše misli odlete u potpuno iluzornom smjeru samo zato što nam je osoba rekla da joj/mu se sviđamo, objašnjava Šimleša. „Žene malo brže isprojiciraju nerealnu sliku partnera. One su sklonije tome da ne znaju prihvatiti partnera kakav je, već vjeruju da će se promijeniti. One čekaju i kada se on promijeni, preuzimaju kontrolu u svoje ruke jer smatraju da one znaju najbolje što je dobro i za njih, ali i za njihove partnere."

U ljubavi je potrebno postići ravnotežu primanja i davanja ljubavi i to je jedna od ključnih stvari njezinog zdravog funkcioniranja. Važno je da u vezi jednako primate ljubav, razumijevanje, savjete, podršku, suosjećanje,..., isto koliko i dajete. I to ne dnevnoj razini. „Naravno da ima nekih perioda u životu kada ćete više ljubavi, podrške i razumijevanja primati, a nekada više davati, ali ako se pogleda duži period, to bi u biti trebalo biti izjednačeno", kaže autor. Ako vi češće dajete (sve navedeno), nego što primate, zapravo stvarate odnos koji je ili roditeljsko-dječji, ili terapeutsko-pacijentski, a to nije zdravo za partnerski odnos.

U knjizi, autor mnogo govori i o preljubu, a tema je to koja je privukla najviše pažnje i pozornosti među publikom. Autor smatra da prije no što osudimo bilo koga (treću osobu), važno razumjeti situaciju. Šimleša se i sam jednom pronašao u situaciji preljuba gdje je on sam bio preljubnik, i o tome također otvoreno govori u knjizi. „Važnije je da mi sami razumijemo preljub i zašto se on uopće događa, a ne da upiremo prstom u neku treću osobu samo zato jer nam daje osjećaj trenutnog zadovoljstva", kaže autor. „Mislim da nije pravedno kriviti treću osobu, nego da je primarna odgovornost na samoj osobi koja je izašla iz odnosa. Tome su češće skloni muškarci kada optužuju partnericu da ih je natjerala na preljub (Ona je kriva što sam je prevario!). Jer, ako je osoba obećala da će biti u moralnom odnosu, ako je obećala povjerenje i iskrenost sebi i partnerici/ partneru, osoba koja je izašla iz tog odnosa je kriva jer je izdala to povjerenje."

Sekundarna odgovornost je na paru samome i o tome se nažalost i ne govori previše. Važno je za shvatiti da se treća osoba uopće ne bi pojavila na horizontu da joj dvije osobe koje su u vezi nisu ostavile dovoljno prostora za to. „Ako su dvije osobe u vezi dovoljno skladne, sretne, međusobno zaljubljene i voljene, opasnosti od treće osobe nema. I zato je sekundarna odgovornost na nama jer smo očito imali neke probleme, ali ih nismo htjeli riješiti, ignorirali smo ih ili smo ih pak polovično doživljavali." To je najčešće problem kada se partneri nedovoljno trude uspjeti u svom odnosu te često odustanemo od veze prije nego što se potrudimo da ona uspije.

Razlozi za prijevaru često su puno jednostavniji no što se misli. Tako je puno puta za prevaru dovoljno da nas netko posluša pola sata zato jer se u odnosu s trenutnim partnerom/icom osjećamo zanemareni, zapušteni, nevoljeni. Kada nam taj netko pokloni pola sata svojeg vremena i pažnje, dobivamo ideju da će nas ta osoba zadovoljiti bolje i više no partner/ica s kojim/om jesmo. „Morate ispuniti, a ne zanemarivati, prostore radi kojih se treća osoba pojavila, pokušati ih nadomjestiti a ne ih rješavati dovođenjem nekoga sa strane. To je očiti pokazatelj da ste od vaše veze i vašeg partnera/ partnerice odustali."

Također, vrlo je važno učiti iz uspjeha bivših veza (ukoliko ste imali bivše veze), jer nam ta „škola" može itekako pomoći u budućem životu i, što je najvažnije, u budućim vezama. „Iz svake veze iz koje ste izašli, nastojte izaći kao bolja osoba koja koja je naučila nešto više i o sebi, i o drugima. Uspjeh u vezi ne znači živjeti sretno do kraja života, već naučiti da je iskrenost pametna stvar, da više nećete tolerirati svašta, da znate što vam odgovara, a što ne/što je dobro za vas, a što nije,... To je sve itekako bitno jer vas izgrađuje u cjelovitiju i sigurniju osobu koja će dalje u životu biti sigurnija i odlučnija u onome što traži i neće se zadovoljavati površnim i nepotpunim partnerima i situacijama", poručio je svojoj publici Bruno Šimleša.

"Smisao ovog druženja i čitanja mojih knjiga, članaka, kolumni", rekao je za kraj autor, "je samo da porazmislite o tome što čitate, vidite ima li vam to smisla." Jer ako vaši trenutni stavovi, djela ili uvjerenja proizvode rezultate koji su poželjni i čine vas sretnima, onda nemojte ništa mijenjati i probajte pomoći drugima da postignu to što vi i vaš partner imate. Ali, ako nemate takav osjećaj, mislite da ne dajete maksimum i da vaš partnerski odnos nije postigao onu razinu koju bi trebao, onda ste dužni barem sebi porazmisliti o tome i pružiti si priliku za bolji i sretniji ljubavni život, poručio je svima za kraj mladi ljubavni guru, Bruno Šimleša.