Kultura

"Uzvišeno zvanje"

Četvrti neobjavljeni dio Lovrakove autobiografije izišao iz tiska

Četvrti neobjavljeni dio Lovrakove autobiografije izišao iz tiska

Iako Matu Lovraka (Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice, Neprijatelj br. 1, Anka Brazilijanka, Iskrica) pamtimo kao omiljenog autora svog djetinjstva, on međutim, nije bio samo pisac za djecu. Napisao je i veliki autobiografski ciklus koji se završava knjigom Uzvišeno zvanje koju je ovih dana objavio Mozaik knjiga.

 

Prvi dio toga autobiografskog ciklusa bila je knjiga Slamnati krovovi (1963.) u kojoj je opisao svoje djetinjstvo, zatim roman Gimnazijalac (1969.) u kojem je opisao svoje školovanje, a u trećem dijelu nazvanom Preparandist(1972.) opisao je školovanje u učiteljskoj školi.

Zalaganjem obitelji Mate Lovraka ovaj četvrti, do sada neobjavljeni dio, u kojem saznajemo kako je bilo biti mladim učiteljem u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata pronalazi put do čitatelja. Ne samo da je riječ o gotovo dokumentarističkoj prozi koja će postati nezaobilaznim mjestom u proučavanju povijesti hrvatskoga školstva, radi se i o intimnoj i dirljivoj ispovijedi čovjeka koji je svoj život posvetio drugima u najboljem smislu te riječi, stvarajući od njih dobre ljude. To je ujedno bilo i razdoblje prvih literarnih pokušaja u pedagoškim stručnim časopisima, kao i inspiracije i nastanka dva najpoznatija romana Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice.

Autorova unuka, gospođa Jagode Hodak, izlazak knjige pozdravila je ovim riječima:

Naglasak je na učiteljskom, stručnom pedagoškom radu što je odredilo Matu Lovraka i kao književnika. Uvijek je isticao da je prvo učitelj i pedagog a tek onda književnik, jer je literarna djela i crpio iz svog predanog pedagoškog rada, urođenog smisla za učiteljsko zvanje, odnosa prema djeci kao prema svojim prijateljima i ljubavi prema djeci. Naslov Uzvišeno zvanje odnosi se, naravno, na učiteljsko zvanje. Roman je zanimljiv kako zbog načina života u hrvatskoj unutrašnjosti prije skoro stotinu godina, tako bi bio i zanimljiv i poučan današnjim mladim učiteljima i studentima te struke.Mene osobno, kao unuku, neobično veseli objavljivanje ovog djela, osjećam to kao «moralni dug» prema djedu, nešto što je želio i što bi ga izuzetno veselilo da mu se ostvarilo za života.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.