Miro Gavran nije interpretirao mitološku priču o Pandorinoj kutiji, ali je preuzeo taj poznati motiv kako bi nam predstavio sve nevolje koje mogu zadesiti malog čovjeka kada gura nos tamo gdje mu ipak nije mjesto

Grčka mitologija nam pripovijeda o Pandori, ženi čija je znatiželja bila toliko jaka, da su zbog toga na svijet došla sva zla, i potpuno slomila do tada bezbrižno čovječanstvo. Tuga, očaj, pohlepa, prijevare, bolesti, sve se to skrivalo u Pandorinoj kutiji u kojo je, prema legendi, ostala samo - nada.

Miro Gavran nije interpretirao priču o Pandorinoj kutiji, ali je preuzeo taj poznati motiv kako bi nam predstavio sve nevolje koje mogu zadesiti malog čovjeka kada gura nos tamo gdje mu ipak nije mjesto.

U komediji ''Pandorina kutijica'', koju je režirao Robert Raponja, upoznajemo Peru i Bubu, bračni par s 25-godišnjim ''stažem''. Jedan bezbrižan život, jedna kolotečina portira Ministarstva obitelji i njegove drage supruge, poljuljana je u onom trenutku kada Pero pronađe stara pisma u Bubinoj kutijici.

Gavran se u ''Pandorinoj kutijici'' poigrava muško ženskim odnosima i sudbinom svakodnevnog, preobičnog čovjeka, dovedenog u bizarnu situaciju zbog koje je prisiljen pokrenuti se iz vlastite apatije. Duhoviti dijalozi i komični obrati najjači su aduti ''Pandorine kutijice'', uz dojmljive glumačke interpretacije Mladene Gavran, Željka Duvnjaka i Ivice Jončića.

Predstava je naišla na velik interes zadarske publike, te je neposredno prije izvedbe bila rasprodana. A kako i ne bi kada se radi o još jednoj vrsnoj, pitkoj i nimalo plitkoj kazališnoj igri s potpisom jednog od najvećih suvremenih dramatičara u Hrvaskoj.