U izdanju Udruge 3000 godina Za dar tiskana je knjiga dr. sc. Igora Šipića i Tomislava Marijana Bilosnića

U izdanju Udruge 3000 godina Za dar iz Zadra, upravo je tiskana knjiga dr. sc. Igora Šipića i Tomislava Marijana Bilosnića «Ahilej u virovima Vrtoloma», kao peti svezak biblioteke Troja, mitovi, legende i stvarnost. Knjiga na blizu tristo stranica divot izdanja, opremljena kartama i fotografijama, govori o Ljubačkoj kosi u trojanskoj toponimiji.

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista i istraživač, stalni kolumnista Zadarskog lista, u suradnji sa splitskim znanstvenikom i književnikom dr. sc. Igorom Šipićem, u knjizi «Ahileju u virovima Vrtoloma» na tragu je senzacionalnog otkrića glede «trojanske» toponimije na zadarskom području, čemu je Bilosnić pišući svoje povjesnice posvetio posljednje desetljeće svoga izuzetno plodnog istraživalačkog rada.

Bilosnić je, naime, još 2000. godine u Zadarskom listu pokrenuo serijal Troja, mitovi, legende i stvarnost, iz čega su proizišle četiri njegove knjige: Nin u središtu mitskoga carstva, Caska dio Atlantide, Odisej sa Zadarskih otoka i Polifem iz Manite peći. Potom je Bilosnić svoje povijesna istraživanja nastavio serijalom Kroz Ravne kotare i Bukovicu, povjesnicama u kojima je izazvao velik interes za vrednotama i povijenim vrelima ovoga kraja, a što je potom urodilo plodom od blizu dvadesetak zasebnih knjiga.

U knjizi «Ahilej u virovima Vrtoloma» Šipić i Bilosnić objavljuju studiju u čijoj razvojnoj projekciji dokazuju kako su lokalitet Ljubačkih vrata i Ljubljene (Ljube) i Venca «središnjica Sredozemnog mora koja u trojanskoj toponimiji igra gotovo naslovnu ulogu». Ovom se knjigom na znanstvenoj osnovi dokazuje kako je na ljubačkoj poziciji «i prije Homerove Troje morao postojati iznimno značajan grad», vjerojatno i značajniji od maloazijske Troje. Uz stroge znanstvene rezultate ova će studija pokazati perfekciju, značaj i ljepotu ovog vrlo važnog prostora unutar granica Sredozemlja.

Ponukan Bilosnićevim povjesnicama dr. sc. Igor Šipić, provjeravajući vrela, tradiciju, legende i predaje, te konačno znanstvene spoznaje, primjenom aksonometrijske metode uspostavlja geometrijske matrice sredozemnog prostora naspram geomorfologije obale i njenih geografskih objekata, ukazujući tako na mogućnost kako ona ima daleko starije korijene od antičke misli, pače, pretpovijesne. Kako je ova metoda u nekim drugim istraživanjima dala izvrsne rezultate, kao u ubiciranju rasporeda marijanskih svetišta, to je sigurno da je i ova studija temeljena na ideji povezanosti eponimskih gradova upućenih na ime Troje u Maloj Aziji dala isto tako dobre rezultate.

Dapače, topografski snažno obilježje ljubačke pozicije u to nas više nego uvjerava. Konačno se i sami možemo uvjeriti kako Bilosnićeva priča o mitovima i legendama o Troji i trojanskom ratu na zadarskom području postaje stvarnost sa znanstvenim dokazima.