Maštovite tapiserije izlaže Anka Rabuzin, dipl. ing. tekstilne tehnologije

Sinoć je u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice otvorena izložba tapiserije "Nešto novo, nešto drugačije" autorice Anke Rabuzin, dipl. ing. tekstilne tehnologije iz Zagreba.

Izložbu je priredilo makedonsko kulturno društvo "Biljana" Zadar. Ovo je četvrti put da Anka Rabuzin izlaže u suradnji i organizaciji s tim društvom, a njegovi članovi i članice imaju samo riječi pohvale za autoricu.

''Drago nam je da je došla kod nas i pokazala Zadru nešto uistinu novo i drugačije, nešto što zadarska publika još nije imala priliku upoznati. Inače nam je Anka Rabuzin jako draga gošća, poznajemo se dosta dugo i nadamo se da je i ona jednako zadovoljna izložbom, prostorom i sveukupnom organizacijom", rekla nam je Mirjana Majić, predsjednica MKD ''Biljana" Zadar.

Oni koji nisu imali prilike biti na otvorenju izložbe, a htjeli bi razgledati ove unikatne uratke Anke Rabuzin, mogu to učiniti do 15. svibnja, radnim danom od 9,00 do 12,00 i od 16,00 do 19,00 sati. Ulaz je slobodan.

Ljubav prema ručnom radu

Anka Rabuzin zaljubljenica je u ručni rad, a uz to, posjeduje izrazit talent, vještinu i preciznost u različitim oblicima rada s niti. Veze, plete, tka, kukiča (kačka). Ova izložba dala je priliku zadarskoj publici da se upozna s njenim radovima nastale tehnikom kukičanja.

''Ovo su radovi nastali u tehnici kukičanja iliti popularno heklanja. Ovo je prvi puta da sam se upustila u izradu tapiserija i jako sam zadovoljna postignutim.

 

Do sada sam radila raznorazne predmete dekorativnog karaktera (stolnjaci, zavjese, miljei) i uporabnog (kape, šalovi, maramice). Za tapiserije sam se odlučila jer, koliko sam se informirala, nisam čula da se itko time bavi na ovim prostorima. Meni se to učinilo jako zanimljivo, a u jednu ruku i izazovom da taj jedan novitet dovedem i na ove prostore", rekla nam je autorica Anka Rabuzin.

Anka izrađuje predmete i drugim tehnikama, ali sada će se neko vrijeme isključivo baviti kukičanjem. Kaže kako je tek započela upoznavati tu tehniku i kako se već sada uvjerila da ima još toliko toga za naučiti i savladati.

''Ovo je za sada tek početak, ali uvjerila sam se kako se kroz različite vrste pređa može jako puno toga napraviti. Veseli me daljnje učenje i savladavanje sve težih zadataka. Kao i u svakoj umjetnosti, tako i u ovoj, nema granice - granica je samo ljudska volja i mašta", kaže Anka.

Inspiracija - more neiscrpnih ideja i mašte

Za razliku od većine žena koje se bave kukičanjem po gotovim shemama, Anka istražuje. Tako se otisnula i u ovo istraživanje - povezivanje tapiserije i kukičanja. Za Anku Rabuzin, tapiserija nije samo tkana slika koja se radi po nekakvom predlošku, već je ona za nju rezultat promišljanja o materijalu, boji, plohi, volumenu. Poigrava se geometrijskim motivima, vodi računa o koloritu i ritmu boje; nižući i preplićući očice, ona istražuje i kreira nove mogućnosti postizanja voluminoznosti, piše o njoj Željka Jelavić, mr.sc.viša kustosica.

Inspiraciju predstavlja sve oko nje, ali i u njoj samoj. Česti su joj motivi dinamika valova i ritam horizontalnog crtovlja kao i oblici prirode: latice, listovi, peteljke. Dok joj u nekim radovima dominira sklad geometrije, u drugima prevladava razigranost prirode. Ali ono što je konstantno u načinu njenog rada je postizanje sklada na tapiserijama do kojeg je vodi kvaliteta same niti - nema grubosti, a očica i bod usklađeni su s debljinom niti.

Zaista je nevjerojatno što se sve može učiniti s kukičanjem

Radovi Anke Rabuzin pokazuju nam kakvi su sve koraci i pomaci mogući iz svima znanog konvencionalnog shvaćanja kukičanja. Istražujući nove mogućnosti, Anka istovremeno čuva tu drevnu žensku vještinu od zaborava, a opet joj daje i nova značenja te specifičnu ljudsku toplinu, piše viša kustosica Željka Jelavić.

''Za ove izložene tapiserije imala sam unaprijed neke ideje, neke sam stavila i na papir, ali svejedno se niti u jednoj nisam strogo držala pripremljene sheme/predloška jer me je materijal svaki puta navodio na nešto novo i drugačije. Npr., postoje tanje i deblje pređe, i prilikom rada sa svakom od njih, jako se osjeti razlika u materijalu tako da, dok radim već mi sami oblik daje drugu ideju. Tako da, većina ovih radova nastajala je spontano, kako je materijal sam htio i navodio", kaže autorica.

Vrijeme potrebno za izradu tapiserije

Vrijeme izrade ovisi o više čimbenika: materijalu, pređi, iglama.

Ukoliko je pređa tanja (npr. pamuk), treba više vremena, i obrnuto (npr. vuna je dosta zahvalan materijal za brzu izradu tapiserija).

''Jednostavnija tapiserija može se napraviti u jednome danu, dok se one kompliciranije izrađuju i više od tjedan dana. Sve ovisi koliko se vremena izdvoji, kolika je koncentracija, kakva je bila priprema i koliko je osoba spremna posvetiti se samo kukičanju za to vrijeme. Ali, iako je izrada dugotrajna i ponekad dosta iscrpljujuća, Anka kaže da je zadovoljstvo koje uslijedi nakon toga vrijedno svake kapi znoja i minute uloženog truda.

''Zanimljive su mi reakcije ljudi. Vidim da su oduševljeni što mi je iznimno drago jer, s obzirom da je ovo moja nova ljubav, planiram se njome baviti još neko vrijeme i još više upoznavati tu tehniku. A plan mi je s vremenom krenuti i na veće dimenzije tapiserija", kaže autorica.

Povijest kukičanja

Kukičanje je od davnina poznato na različitim stranama svijeta: od Kine, Afrike, Europe do sjeverne i južne Amerike, iako nema jasnih spoznaja o tome kada je točno izumljeno. U našoj tradiciji kukičanje, heklanje se kao dio ženskog ručnog rada raširilo u kasnom 19. st. (a u tom se stoljeću kukičanje intenzivnije raširilo i po cijeloj Europi). Popularnosti je svakako pridonijela i činjenica da su ženama postale dostupnije štampane sheme i uzorci za rad, a uz razvoj tekstilne industrije moglo se pribaviti i jeftin materijal. Danas u kukičanju žene od finog konca tankom kačkalicom izrađuju kačkanu čipku, dok vuna služi za izradu različitih odjevnih predmeta (torbi, papuča, pokrivača).

Kratka biografija:

Anka Rabuzin rođena je 1959. godine u Strumici, Makedonija. Tehnološki fakultet, program tekstilne tehnologije, završila je Zagrebu. Vrlo mlada je naučila vesti, a kasnije je savladala i druge tehnike ručnog rada: vezenje, pletenje, kukičanje, tkanje, makrame. Izrađuje različite uporabne predmete i dekorativne.

Svoje iskustvo i znanje nekoliko je godina prenašala na svoje učenike iz Tekstilne škole Zabok u Zaboku. Nekoliko godina vodila je i bila članica za narodne rukotvorine „Vezilka" pri MKD-a „K. Misirkov" - Zagreb. Svoje radove izlagala je na grupnim i do sada tri samostalne izlože - u Pul, Zadru i Rijeci. Živi u Zagrebu.