Sinoć se Forumom simbolično zaorila glazba zadarskih skladatelja 19. stoljeća - Luigija Basinella i Nikole Strmića

Topla, ljetna večer, nebo posuto blistajućim zvijezdama, stari Forum ispunjen do posljednjeg mjesta i ponosni Sv. Donat u pozadini koji se poput čuvara nadvio nad „svoj" trg i pozornicu okupan u svijetlima reflektora. Glazbeni spektakl mogao je započeti...

Naravno, riječ je o dugo očekivanim i najavljivanim 52. Glazbenim večerima u Sv. Donatu, međunarodnom ljetnom glazbenom festivalu u Zadru koji je sinoć na antičkom Forumu svojoj publici priuštio spektakularno otvaranje,  i, po svemu sudeći, najavio odličan program sve do njegovog zatvaranja 11. kolovoza.

Zamislite Zadar u zlatno doba njegovog glazbenog stvaralaštva. U gradu su postojala čak dva kazališta (Teatro nobile, tj. današnji HNK te Teatro nuovo koje je srušeno u Drugom svjetskom ratu). To je bilo u 19. stoljeću kada je u gradu djelovalo mnogo skladatelja koji su obogaćivali glazbenu scenu grada. Djelovali su tada, između ostalog, Donat Fabijanić, Franjo Sabalić, Franz Von Suppe, Girolamo Allesani, Antonio Licini, Giovanni Cigala, Luigi Basinello, Marco Battagel i mnogi drugi. Mnogo je imena o kojima se danas, nažalost, zna premalo. Edo Mičić otvorio je ovogodišnje izdanje „Večeri" sa skladbama koje su, na veselje svih Zadrana, Zadranki te njihovih gostiju, uspjele „oslikati duh" Zadra iz 19. stoljeća te ponovno udahnuti život u partiture poznatih zadarskih skladatelja...

Nakon himne Republike Hrvatske i uvodnih riječi gradonačelnika Grada Zadra, Zvonimira Vrančića, ovogodišnji je program službeno otvorio svoje čarobne „Večeri"

Sinoć se tako Forumom simbolično zaorila glazba zadarskih skladatelja 19. stoljeća - Luigija Basinella i Nikole Strmića. Partiture njihovih djela je iz prašnjavih arhiva izvukao zadarski dirigent Edo Mičić i za ovu ih prigodu prilagodio suvremenoj izvedbi. Na pozornici su mu se pridružile mlade operne nade i već daleko poznati i nagrađivani umjetnici, solinski tenor Bože Jurić-Pešić i ludbreški  bariton Željko Zaplatić. Osim navedenih skladbi, svečanost se nastavila uz izvedbu i velebne Simfonije br. 9 Antonina Dvořaka.

Edo Mičić je sinoćnji program interpretirao s jednim od najvažnijih predstavnika mađarske glazbene scene, Simfonijskim orkestrom Savaria iz Mađarske. Njihov repertoar uključuje djela iz razdoblja klasike, romantizma, 20. stoljeća te suvremene glazbe. Orkestar redovito nastupa na mađarskim i međunarodnim festivalima. Za visoku kvalitetu svojega rada 1990.su primili nagradu Béla Bartók - Ditta Pásztory. Kao veliki promicatelj suvremene glazbe, orkestar ima velike rezultate u predstavljanju suvremenih mađarskih skladatelja za što je 2011. primio nagradu Fondacije ARTISJUS. Simfonijski orkestar Savaria surađivao je s mnogim dirigentima i solistima svjestkog glasa poput Kurta Wössa, Herberta Mogga, John Cagea, Tamása Vásárya, Colmana Piercea i dr.

Program otvorenja oduševio publiku

Na svečanom otvorenju, gledatelji su mogli uživati u programu kojeg su sačinjavale sljedeće skladbe:

Nikola Strmić: Uvertira iz opere La madre slava

Ova je opera, za koju je libreto napisao Zadranin Luigi Fichert, vrhunac njegovog glazbenog stvaralaštva. Parizvedena je s velikim uspjehom u Trstu 1865., a godinu dana poslije i u Zagrebu. Opera je posvećena Strossmayeru te je stilski pisana u talijanskoj opernoj tradiciji. Ono što je specifično u Strmićevom izričaju jest pokušaj sjedinjenja Verdijeve tradicije s duhom ilirizma uz uključivanje nekih poznatih napjeva, među kojima je svakako najpoznatija budnica „Još Horvatska ni propala!"

Luigi Basinello: Motet za svečanu misu na blagdan Sv. Stošije

Motet za svečanu misu na blagdana Sv. Stošije za tenor, bariton i orkestar datira još iz 1856., a manuskript se nalazi u Arhivu zadarske nadbiskupije. Od opusa Luigija Basinella sačuvana su samo dva moteta, Božićni motet i motet za Sv. Stošiju.

Antonin Dvořak: Simfonija br. 9 u e-molu, Iz Novog svijeta 

Adagio - Allegro molto

Largo

Scherzo: Molto vivace - Poco sostenuto

Allegro con fuoco

Nakon prvog kontakta s glazbom Afroamerikanaca prilikom dolaska u SAD, Antonin Dvořak je rekao: „Uvjeren sam da se budućnost glazbe ove zemlje temelji na melodijama njezina crnačkog stanovništva. To su narodne melodije Amerike i vaši se skladatelji moraju njima okrenuti." Češki je skladatelj bio opčinjen folklorom Nove zemlje jer je i njegov senzibilitet za narodno bio već nevjerojatno istančan. U dotadašnjem je radu već bio pokazao koliko je strastven spram folklornih stečevina svoje domovine i prema njezinu blagu koji ga je konstantno inspirirao.

Upravo je njegov utjecaj na razvoj američke samosvijesti bio ključan; mnogi su se američki skladatelji inspirirali upravo njegovom ljubavlju prema folkloru, a njegov je rad bio daljnji poticaj i inspiracija za stvaranje „američkog stila". Svakako je najveća inspiracija bila njegova 9. simfonija Iz Novog svijeta u kojoj se može uvelike osjetiti izuzetna opčinjenost duhom folklornih tradicija koja je njegovu skladateljskom radu donijela veliku svježinu i inovativnost.

Oduševljeni i zahvalni na ogromnom aplauzu i uzvicima oduševljenja kojom je sinoćnja publika nagradila članove Simfonijskog orkestra Savaria, Edo Mičić odlučio je uzvratiti „istom mjerom"  te svoj rodni grad počastiti s još dodatne dvije, predivne i neizostavne skladbe kada je riječ o Johannesu Brahmsu. Riječ je o Mađarskim plesovima broj 1 i 5 koji su publiku, poput šećera na kraju, u potpunosti začarali, a svečano otvorenje učinili uspomenom za pamćenje.

 

Najavljujemo:

7. srpnja, subota, Crkva Sv. Donata, 21.00 sat

Dialogos (Francuska), Katarina Livljanić, umjetničko vodstvo

Barlaam & Jozafat